Misu polnoćku u konkatedrali sv. Petra i Pavla ove je godine prvi put predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. Ivan Ćurić, u koncelebraciji sa savjetnikom Apostolske nuncijature u Japanu, mons. Većeslavom Tumirom, župnikom, mons. Adamom Bernatovićem, umirovljenim svećenikom Vladimirom Mikrutom, studentskim kapelanom Marijem Žigmanom te domaćim župnim vikarima Robertom Almašijem i Blažom Jokićem.

I ove godine u najvećoj osječkoj crkvi misno slavlje kojim se ulazi u sam blagdan Božića pohodili su brojni vjernici, među kojima i predsjednik Županijske skupštine Dragan Vulin sa suprugom. Na početku homilije mons. Ćurić istaknuo je kako ima simpatičnosti u tome što Božić potiče na trud oko lijepog izvanjskog ugođaja, no s važnim zahtjevom: da nikako ne zaboravimo svoj pogled svraćati na ono na čemu počiva i što u sebi nosi stvarna istina Božića. "Nikad ne možemo istinski ući u Božić bez tog oslonca, jer se u dubini istine Božića trebamo uvijek spomenuti da Kristovo utjelovljenje nikako nije neki izvanpovijesni mit. Ali nije ni samo puki povijesni datum, matematički broj u dugoj prolaznoj i tako promjenjivoj povijesti čovječanstva. Događaj Kristova rođenja je žarište povijesti svijeta, sabirna točka cijele povijesti, kad je Božja vječnost prodrla u naše vrijeme", naglasio je đakovačko-osječki pomoćni biskup i nastavio: "U Isusu Kristu Bog nam je dao putokaz i objavio mjeru našeg života. Upravo ćemo iz njegovih usta poslije čuti odgovore na sva naša pitanja, i to baš na ona životna, trajna, koja uvijek, kroz cijelu povijest, iznova prodiru iz čovjekova srca".


Svečanu misu o svetkovini Rođenja Gospodinova 25. prosinca u osječkoj je konkatedrali sv. Petra i Pavla predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Oslanjajući se na Proslov iz Ivanova evanđelja, nadbiskup je u homiliji istaknuo: "Bog je progovorio u svome jedinorođenom Sinu. Božji je Sin najsnažnija i najjasnija Božja Riječ upućena nama ljudima… Progovorio je samom činjenicom svojega utjelovljenja i učovječenja, time što je htio postati čovjekom."


Naglašavajući kako je Božić veliki pučki blagdan, ali i veliko kršćansko otajstvo, mons. Hranić je uputio: "Božić nije nikada samo jedno prošlo rođenje, ‘rođendan‘; on je stalno preporođenje. Božić je Božji Sin koji postaje čovjek, ali sa svrhom koja Božić uvijek čini novim i presudnim: postao je čov­jek da bi ljudi postali kao Bog. Božić nije veličanje čovjeka onakva kakav jest; on mu predlaže nove ciljeve, da poduzme nove zahvate, iznad njegovih sila. No to još nije najdublji razlog koji čini ovaj blagdan. Naše pobožanstvenjenje nije nešto neočekivano i nešto suvišno. To je ostvarenje nacrta za koji smo stvoreni, odvijanje jednog jedinog plana, u koji spada stvaranje i otkupljenje, zemaljski i vječni život, sadašnjost i budućnost. Božić je slavlje našeg pravog identiteta. Nije Isus Krist stvoren kao mi, nego mi smo stvoreni kao on. Božić je blagdan našeg utjelovljenja u njega."


Pojašnjavajući kako nam je Bog u Betlehemu pokazao što je najvrjednije, đakovačko-osječki nadbiskup je rekao: "Božićno nam otajstvo govori po rođenju Djeteta koje je postalo kamen međaš cijele povijesti i svega stvorenoga. U njemu, po njemu i za njega je sve stvoreno. Zato na svijetu nemaju budućnost oni koji su sada moćni, koji imaju silno bogatstvo ili vojno naoružanje. Božićno dijete Isus, Utjelovljeni Sin Božji, govori nam da će ono što se danas drži bogatstvom uskoro biti prevladano te da će se odnosi u svijetu naglo mijenjati. Budućnost će imati onaj tko bude otvoren za Dijete - pisano velikim i malim slovom. Budućnost će imati onaj tko će u svojoj otvorenosti prema Bogu razborito podizati potomstvo te ga cjelovito obrazovati i odgajati."
Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića. N. Z. Eberhard/M. Kuveždanin