Predbožićno vrijeme i božićni blagdani postali su već uvriježeno dani u kojima se u ljudima bude posebni osjećaji ljubavi, požrtvovnosti, veće empatije prema svojima bližnjima. No za neke ljude oko nas ovo vrijeme ne traje samo tih nekoliko tjedana, nego se ono proteže na cijele godine, pa čak i desetljeća u kojima oni nesebično daju cijele sebe za dobrobit drugih.

Jedni od tih naših „anđela bez krila“ su i dvije valpovačke liječnice: dr. Blaženka Gregorić i dr. Zdenka Turalija, čiji je nesebični doprinos i na tisuće sati volontiranja vođenih isključivo ljubavlju prepoznao i Grad Valpovo, koji im je ove godine u povodu Dana grada više nego zasluženo dodijelio javno priznanje Zlatnu plaketu Pečat Grada Valpova, koja se dodjeljuje za životno djelo.

Ovo priznanje dr. medicine Blaženka Gregorić primila je za 35 godina rada u Udruzi liječenih alkoholičara Valpovštine koja je ove godine proslavila 50 godina rada, a u koji se dr. Gregorić uključila 1984. godine kao terapeut želeći i osobno pridonijeti prevenciji i liječenju alkoholizma i svih drugih oblika ovisnosti. Premda već i sam rad s liječenim alkoholičarima iziskuje veliki angažman i upornost, ova liječnica koja živi u Osijeku, uz rad u Udruzi istovremeno u sklopu ordinacije u Valpovu vodi i savjetovalište o alkoholizmu i program obiteljske psihoterapije.

Ova iznimna liječnica, ali prije svega žena golemog srca i beskrajnog strpljenja, samo je nakratko prekinula rad u udruzi 1990. godine zbog Domovinskog rata čiji je bila sudionik. Budući da je u to vrijeme započela specijalizaciju obiteljske medicine, cijelo vrijeme ostala je u Narodnoj zaštiti, gdje je skrbila o ranjenim pripadnicima Hrvatske vojske i civilnim žrtvama rata u Osijeku i okolici. Nositeljica je i Spomenice Domovinskog rata. Ipak, čak i tijekom odsutnosti iz Udruge zbog ratne situacije, telefonski je redovito kontaktirala s tadašnjim predsjednikom udruge i socijalnim radnikom Franjom Ugljarevićem, koji je u to vrijeme vodio Udrugu, te se i na taj način brinula za članove Udruge. Nakon kratkog vremena nastavila je aktivno raditi u Udruzi kao terapeut. Otada, svakog ponedjeljka od 20 do 22 sata, vodi terapeutske sastanke u Udruzi na kojima bude od 10 do 20 ovisnika s članovima obitelji svih ovih 35 godina.

„Ako se to pretvori u brojke tijekom 35 godina, to je u prosjeku 1750 sastanaka, odnosno čak 3500 sati provedenih s ljudima koji su ovisnici, odbačeni od društva i obitelji i od kojih su svi dignuli ruke. I svaki put kada su padali u recidive i ponovo tražili pomoć, ona je bila tu i uvijek im je iznova pokušavala pomoći u njihovoj bolesti. Zahvaljujući upravo toj njezinoj neizmjernoj upornosti i strpljivosti, mnoge je pojedince na kraju ipak uspjela vratiti na pravi put i pretvoriti ih u heroje i pobjednike ne samo za sebe nego i za cijele njihove obitelji, zajednice i sredine u kojima žive i rade“, hvale ju neizmjerno joj zahvalni članovi Udruge, koji na osobnim iskustvima najbolje znaju koliko je vrijedan njezin volonterski rad.

Uz rad u Udruzi, dr. Gregorić uvijek se rado odazivala i na predavanja po srednjim i osnovnim školama gdje je govorila o problemu ovisnosti. Radila je kao predsjednik Crvenog križa Valpovo u dva mandata i na taj se način brinula za socijalno ugrožene i osobe u potrebi. Sudjelovala je i na brojnim tečajevima, seminarima i simpozijima kako bi obogatila svoje znanje koje je primijenila u radu s ovisnicima.

„Samozatajna i uvijek dobro raspoložena, vrsna i sposobna liječnica kojoj su pacijenti i članovi udruge uvijek na prvom mjestu. Liječi više riječima i toplinom nego lijekovima“, samo su neki od komentara i riječi hvale koje za svoju “doktoricu“ imaju njezini pacijenti i ovisnici s kojima desetljećima predano radi. Posebno je vrijedno istaknuti da je dr. Blaženka Gregorić uspjela svojim upornim i požrtvovnim radom, uz mnoga osobna odricanja, humanošću i odricanjem pridonijeti izlječenju i potpunoj preobrazbi mnogih ovisnika – alkoholičara koji su zadobili povjerenje, poštovanje i ljubav članova svoje obitelji i društvene zajednice.

Iako je zbog svega njezin doprinos zajednici zapravo nemjerljiv, ova simpatična i nadasve jednostavna liječnica priča nam da iznad svega i nakon 35 godina rada iznimno voli svoj poziv i rad s ljudima koji ju ispunjava. „Ovaj način života je prije svega moj izbor. Kad sam počinjala raditi, nije mi bio problem pronaći posao u Osijeku, gdje živim, no moj je cilj bio postati „doktor koji liječi male ljude“, pa je tako rad s pacijentima i alkoholičarima u Udruzi postao dio mene. I premda sam već mnogo puta rekla da ću odustati, zbog ljubavi koju imam prema svim tim ljudima, to je jednostavno nemoguće“, priča nam dr. Gregorić naglašujući kako su alkoholičari zapravo najbolji ljudi na svijetu s velikom dušom, ali istovremeno i ljudi koji se ne mogu nositi s problemima, pa posrću u ovisnost. Stoga na svakog izliječenog alkoholičara i njegovu ponovo sretnu i zadovoljnu obitelj gleda i kao na svoj i uspjeh cijele Udruge u kojoj djeluje, a koja je prepoznala njezino značenje i volonterski rad bez granica na štetu vlastitih obveza kakvim se tek rijetki danas mogu pohvaliti…

Rame uz rame dr. Gregorić stoji i njezina kolegica po struci i specijalist obiteljske medicine, Valpovčanka dr. Zdenka Turalija, koja je javno priznanje Grada Valpova, prema njihovu obrazloženju, dobila za životno djelo i ostvarenja u području podizanja kvalitete života osobama s invaliditetom i svih naših građana.

Omiljena valpovačka liječnica specijalist je obiteljske medicine punih 30 godina, a 2001. godine bila je inicijator i osnivač Zajednice Vjera i Svjetlo pri župi Valpovo. Godine 2004. osnovala je Udrugu osoba s invaliditetom „MI“ Valpovo, radi podizanja kvalitete života osoba s invaliditetom. Razlog osnivanja Udruge je rad s osobama s invaliditetom i roditeljima, a u svom djelovanju bazirala se i na rad s mladima, rad sa starijom populacijom te rad na poboljšanju kvalitete života svih svojih sugrađana i dostupnost svima kao liječnik.

Od 2008. godine član je Povjerenstva Ureda za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije te regionalni povjerenik za donjomiholjačku regiju.

Bila je inicijator niza humanitarnih akcija na našem području (pomoć obitelji malog Ante u Šagu, pomoć slijepom mladiću nakon stradavanja u prometnoj nezgodi, humanitarni koncert za poboljšanje kvalitete života Tihomira i Josipe, humanitarni koncert Vinka Coce za Udrugu „MI“, „Hrana za Longa“ i mnoge druge). Također je bila inicijator i niza akcija za poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Gradu Valpovu, kao što su „Monikino igralište“, pokretanje emisije za osobe s invaliditetom „Mi pričamo“ na Hrvatskom radiju Valpovština, niz izložbi osoba s invaliditetom u Gradu Valpovu, izrada „Živih jaslica“ u Gradu Valpovu, sa sudjelovanjem osoba s invaliditetom, prilagodba našega grada životu osoba s invaliditetom, rješavanje arhitektonskih barijera, psiholoških barijera, zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Radom u savjetovalištu za osobe s invaliditetom, u svojoj ordinaciji, pomaže osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima u njihovu svakodnevnom životu. Također vodi Savjetovalište za obitelj, kao i Savjetovalište za kronične bolesnike u svojoj ordinaciji s ciljem podizanja kvalitete života građana. S velikom ljubavlju i zadovoljstvom obnaša poziv liječnika obiteljske medicine s naglaskom na obiteljske, jer smatra da je sretna, zdrava i zadovoljna obitelj osnova svakog društva te se u svakom trenutku trudi biti dostupna građanima, obrazložili su predlagatelji dr. Zdenke Turalije za javno priznanje.

A unatoč svemu što njezini sugrađani itekako znaju valorizirati rad ove nesebične liječnice koja Udrugu „MI“ smatra svojom obitelji i kojima je beskrajno odana, ona je i dalje vrlo skromna i samozatajna i odgovara tek kako joj je drago što je Grad prepoznao njezin dugogodišnji rad i dodijelio joj priznanje, no da se mnogo bolje nego pod svjetlima reflektora ona osjeća sa svojim pacijentima i osobama s invaliditetom.

„Posebno mi je pak drago što smo uz arhitektonske barijere, u našem Gradu aktivnim djelovanjem uspjeli ukloniti i sve druge barijere kod naših građana, te su osobe s invaliditetom postale ravnopravni članovi zajednice u kojoj žive. To smatramo našim najvažnijim postignućem, ali i poticajem da nastavimo i dalje raditi na jačanju važnosti svakog pojedinca i obitelji u našoj zajednici, koju svatko i svojim najmanjim doprinosom može učiniti ljepšom i ugodnijom za sve one koji žive oko nas, ali i za one koji tek dolaze“, poručuje omiljena valpovačka liječnica.