Piše: Draško CELING

Mađarska je navodno odlučila napustiti Natjecanje za Pjesmu Eurovizije jer je ta priredba "isuviše homoseksualistička" za ukus premijera Viktora Orbána. Službeno objašnjenje povlačenja s tog kičastog natjecanja nismo nigdje vidjeli, ali mađarski i strani mediji uvelike spekuliraju da je ono u uskoj vezi sa zaoštravanjem retorike kada je riječ o promicanju homoseksualizma kao društveno prihvatljivog životnog stila, ali i konceptom "neliberalne demokracije" koju zastupa Orbán.

Mnogi se Mađari još sjećaju povike oko ljetošnjeg Coca Colinog reklamnog plakata s dvojicom zagrljenih muškaraca koji se ljube. Naravno da je ta reklamna kampanja pod nazivom "Love is Love" postigla svoje jer su ljudi svrnuli pozornost na taj sve manje popularni ljepljivi napitak, ali je otvorila i mnoga pitanja uključujući i ono - je li došlo vrijeme da ulice Budimpešte, Békéscsabe ili Törökszentmiklósa napuče muškarci koji se drže za ruku i ljube. Izgon tog plakata iz javnog prostora samo je produbio stereotip o Mađarskoj kao zemlji koja se ubrzano udaljava od zapadnjačke ideje neograničene slobode kojoj su stremili naraštaji Mađara u vrijeme željezne zavjese, uključujući i mladog Viktora Orbána koji je u politiku ušao kao nekakav liberal. Sve donedavno Mađarska je bila istinski eldorado za pornografsku industriju, masovnu prostituciju, ali i događaje koji su slavili homoseksualnost poput Budapest Pridea, prvi takav u bivšem Istočnom bloku, kao i izbor najzgodnijeg homoseksualca 2007. (Mr Gay Europe) ili športske igre homoseksualne čeljadi (EuroGames) 2012. godine. U međuvremenu su se stvari preokrenule.

Slijedeći narativ kakav postoji u Rusiji, zemlji koja je Mađarima u mnogo čemu veliki uzor, zastupnik iz ultranacionalističke stranke Jobbik Adam Mirkoczki predložio je 2012. ustavni amandman koji bi zabranio "promicanje spolnih devijacija", no to ipak nije prošlo u parlamentu. U studenom 2016. mađarsko mjesto Ásotthalom uz granicu s Vojvodinom zabranilo je homoseksualnu propagandu, muslimanski poziv na molitvu i muslimansku odjeću u javnom prostoru, no to je otklonio Ustavni sud nekoliko mjeseci kasnije. Prošle godine Mađarska državna opera iz Budimpešte zabranila je izvođenje mjuzikla "Billy Eliot" s glazbom Eltona Johna nakon što su jedne budimpeštanske novine tu predstavu povezale s "homoseksualnom promidžbom" koja loše utječe na djecu. No, kada je riječ o Mađarskoj homoseksualci i ne stoje tako loše. Prema tzv. indeksu homoseksualne sreće (Gay Hapiness Index, GHI) Mađarska je zauzela pristojno 49. mjesto, između Bolivije i Džibutija. Da postoji i puno gore adrese za homoseksualce svjedoči primjer Hrvatske koja se nalazi na 59. mjestu, u "zlatnoj sredini" ove ljestvice, između Namibije i Burme.

To da je Eurosong već jako dugo omiljena zabava LBGTQ+ publike nije nikakva tajna. Kratki filmić na YouTubeu kao najdojmljivije homoseksualne istupe navodi sudjelovanje Conchite Wurst, Dane International, Kriste Siegfrids, Marije Šerifović i Jacquesa Houdeka. Ponosno možemo reći da i mi konja za tu utrku imamo! Dodali bismo još i nastup ukrajinskog transvestita Vjerke Sjerdjučke, ruskog pseudolezbo dua TaTu i lanjske pobjednice Izraelke Nette. Velika zastupljenost homoseksualnih natjecatelja već je nagnala neke da Eurosong nazovu "homoseksualnom olimpijadom", a novinska izvješća koja najavljuju iduće natjecanje koje će se održati u Tel Avivu već govore kako će ondje biti najveće "homoseksualno selo" na svijetu. No, sve ako Eurosong i jest leglo homoseksualnih izvođača i isto takve publike, pravo je pitanje je li u redu zabraniti takvu vrstu zabave samo zato što na pozornici ne nedostaje muškaraca u suknjama?

Najzanimljiviji je slučaj austrijske pjevačice/pjevača Conchite Wurst. Naime, nakon sablažnjivog nastupa 2014. na Eurosongu održanom u Kopenhagenu, Wurst je puno toga promijenio/promijenila u svome životu. Trenutno, Conchita više nije žena nego muškarac. Svi oni koje bude zanimalo pa nakon čitanja ovog teksta odu na internet kako bi se uvjerili svojim očima mogli bi se jako iznenaditi njegovim/njezinim izgledom sjedokosog muškarca guste bijele brade. No, to je stvarnost mnogih transseksualnih osoba čiji legitimitet jamči Istanbulska konvencija, ratificirana i u Hrvatskom saboru. Priča o bradatoj pjevačici Conchiti Wurst ima svoj neočekivani nastavak. Nedavno je svjetlo dana ugledao novi album talijanske mezzosopranistice Cecilije Bartoli posvećen opernim arijama koje je izvodio glasoviti kastrat Farinelli što je umjetničko ime Carla Marije Michelangela Nicole Broschija, velikog opernog pjevača iz 18. stoljeća. Ono što će mnoge sablazniti čak i više nego Conchitin trenutni povratak u muški rod jest pretvaranje nekada zgodne žene Cecilije Bartoli u muškarca, točnije u obličje Conchite Wurst, što možemo vidjeti na naslovnici albuma i popratnoj programskoj knjižici. Još uvijek ne znamo je li riječ o Photoshopu ili klasičnoj intervenciji opernoga šminkera, ali to nije ni važno. Zanimljivo je primijetiti kako se kičerska estetika Eurovizije s lakoćom i bez pardona preselila u operni i
diskografski biznis.