Mislim da sam dovoljno naučio iz onoga što sam dosad radio, spoznao sam i neke vlastite pogreške, jer tko radi, taj i griješi, no držim da sam dovoljno zreo i odgovoran da vratim dignitet i dostojanstvo dužnosti predsjednika RH. Predsjednik ne može puno, ali može još više, predsjednik može govoriti onda kada se ne smije šutjeti, predsjednik može u nekog uperiti prstom, ali ne zato što je takav po boji kose ili očiju, nego zato što ili valja ili ne valja. I u tome, u razlikovanju dobra od pogrešnoga, sva je bit politike i uspjeha u politici - jedna je od poruka koju je jučer svojim simpatizerima u Osijeku uputio Zoran Milanović, predsjednički kandidat. Milanović je i ovaj put zadržao formu dvadesetominutnog motivacijskog govora, ne s bine, nego sa sredine dvorane, okružen ljudima. Na početku je objasnio zašto je i ovaj skup organiziran u nedjelju prijepodne - "zato što jedino tada nismo na radnom mjestu, a neki drugi mogu i za radnog vremena pohoditi stranačke skupove".


Dobar dio svog govora temeljio je na Slavoniji, na njezinoj prošlosti i sadašnjosti, na njezinoj perspektivi. Kaže kako je ovdje oduvijek živjelo malo ljudi, još od rimskog vremena ovo je zapravo slabo naseljen prostor, pa i danas ovdje živi manje ljudi nego prije pedeset godina, "ali to je za one koji žive na ovoj zemlji i znaju što žele sa sobom ogromna šansa". Ne imenujući ih izrijekom, upozorio je kako Slavoniji u ovom trenutku neće pomoći ni "mali diktatori koji ovamo dolaze dijeliti nogometne lopte".


Naravno, okomio se i na HDZ, za čiju politiku drži kako "nije nikakav put, to je bezglavo tumaranje čije je jedini cilj golo održanje na vlasti, to je prazna tikva lišena svakog sadržaja, u koju što god da utočite - to će iscuriti".
Dviju se tema samo dotaknuo rekavši da neće komentirati situaciju oko štrajka u prosvjeti, kao ni to što aktualna predsjednica izbjegava debatu, što je, prema njemu, znak kako "kampanja neće biti argumentirana". Kao budući predsjednik inzistirat će na transparentnosti izdvajanja novca za Hrvatsku vojsku, ali i na tome da nam vojnici ne odlaze u svijet isključivo zbog dnevnica i da ih tamo ranjavaju. D.Kuštro