Zbog brojnih događaja i zgusnutog rasporeda autorska je ekipa nove, prve ovosezonske, dramske premijere HNK-a u Osijeku - Schillerove drame Marija Stuart - priredila konferenciju za novinare u za to vrlo neobičnu terminu, poslijepodne. Kako su netom završili posljednju probu prije (posljednje) večernje generalne probe, presici su nazočili svi. Na čelu s intendanticom Draženom Vrseljom i redateljicom Tamarom Damjanović, predstavljena je nova predstava, čija je premijera u subotu, 30. studenoga, u 20 sati, a koja je praktični plod poslovne suradnje HNK-a i Akademije za umjetnost i kulturu. Upravo je Akademija ovom projektu dala mnogo: ne samo glumce nego i scenografkinju Sheron Pimpi-Steiner, kostimografkinju Ivanu Živković, ali i koreografa Vuka Ognjenovića.

Sreću zbog potpisivanja suradnje, a još više zbog njezine konkretizacije, izrazili su svi, pa i ravnateljica Drame, Petra B. Blašković, koja je istaknula da je ovim zajedničkim projektom ta suradnja (koja traje i znatno duže) doživjela pravi procvat. HNK-ova je misija kao institucije otvarati se mladima te tako na nov način promišljati kazališne komade, jer mladi donose novu, za ansambl obnavljajuću energiju i viziju. Sretna je ravnateljica Blašković što je u ekipi ponovo Tatjana Bertok-Zupković, Katica Šubarić, što je HNK pronašao način zadržati Lina Brozića (nakon što je odradio stručno osposobljavanje, na kojem je trenutačno Antonia Mrkonjić), prvi put Marijan Josipović... Ovaj povijesni tekst neupitne veličine, dodaje Blašković, u viziji će Tamare Damjanović, autorske ekipe i glumaca biti blizak i onima koji nisu stalna publika u HNK-u.


- Mlade treba pratiti i prilagoditi se njihovoj brzini i zahtjevima - naglasila je Petra Blašković, nakon koje se medijima obratila redateljica, sentimentalno započevši podatkom da je u Osijeku rođena, završila srednju školu i diplomirala kroatistiku na Filozofskom fakultetu, nakon čega je na ADU u Zagrebu upisala i završila kazališnu režiju i radiofoniju. Upravo u Osijeku ostvarila je i svoju prvu režiju u nacionalnom kazalištu. Marija Stuart komad je "tvrdog" prijevoda koji se i njoj na prvo čitanje činio dalek, no ovako komprimirano štivo pokazalo se potentnim, ocijenila je 32-godišnja redateljica, koju su posebice oduševili glumci svojom otvorenošću za suradnju, dajući puno, što nju kao čovjeka čini sretnom.


- To je poput lazanja, kada svatko da svoj sloj pa nastane ukusno jelo - slikovita je Tamara Damjanović.


Nešto manje rječita, uobičajeno za tiskovne uoči premijere, bila je Tatjana Bertok-Zupković, uvijek rado dočekana u svakom novom projektu HNK-a, kako od ekipe tako i od publike. Nije krila sreću što je ponovo na sceni sa Sandrom Lončarić (nakon prošlosezonske Bube u uhu), ali i što su u podjeli njezini bivši studenti, na koje je osobito ponosna.


- Ne volim puno pričati - počela je Tatjana, što je izazvalo spontan i topao smijeh među ekipom, ali i novinarima. Kratko je Tatjana dodala da se to odnosi na pričanje uloge prije premijere i pozvala sve da ih dođu pogledati.


Sretna zbog suradnje s mladima i Akademijom je i Sandra Lončarić, jer im, kaže, nedostaje mlade energije.


- Pričamo priču što sve strah i ljubomora mogu donijeti. Nije se danas u 21. stoljeću mnogo toga promijenilo u odnosu prema 16. stoljeću - istaknula je Sandra Lončarić, koja tumači naslovnu ulogu.


Kućni koreograf Vuk Ognjenović imao je zadatak neke od glumaca naučiti mačevati, tj. koreografiju mačevanja. S obzirom na to da i on dolazi s AUKOS-a, dodao je kako i oni iskusniji od mladih dobivaju poticaj i uz njih rastu.

Među HNK-ovskom ekipom prvi je put Ivana Živković, 31-godišnja Vinkovčanka koja na AUKOS-u radi na Odsjeku za kreativne tehnologije. Radnja se drame događa u 16. stoljeću, no u kostimima se odlučila samo za naznake renesanse i monokromnu paletu boja. Vizualnu i dramsku raskoš minimalističkom je glazbom uravnotežila Katarina Ranković iz Beograda, za ovu prigodu napisavši glazbu. Zahvalna je mlada, 29-godišnja, skladateljica na prilici za suradnju i u prvom redu na Tamarinu pozivu.


- Predivno je bilo vidjeti i doživjeti toliko ljubavi i poštovanja koliko je u ovoj ekipi, a i proces je rada bio pun pozitive - istaknula je Katarina Ranković.


Još je jedna Osječanka s istog odjela kao i Ivana Živković dio ekipe, Sheron Pimpi-Steiner, a i ona je zadivljena sinergijom umjetnosti postignutom u ovom projektu.


Ništa manje zadovoljni procesom i rezultatima nisu ni glumci. Tako Armin Ćatić, osim što ima samo riječi hvale za AUKOS kao rasadište talenata, Tamari Damjanović predviđa sjajnu karijeru kazališne redateljice, a za predstavu je uvjeren da će se čuti. Mladi je Lino Brozić pozvao gledatelje na predstavu kako bi se sami uvjerili da je istina sve ono lijepo i pozitivno što oni pričaju da su doživjeli.


Nešto stariji Aljoša Čepl svoju je ulogu Mortimera i ovu predstavu ocijenio najtežom u svojoj karijeri.


- Nakon pola predstave svi smo u znoju. Ovo je mentalno, psihički, fizički bilo jako teško. Katastrofa - nasmijao je Čepl kolege, među kojima je i Katica Šubarić, nekoć kolegica s klase. Komadom o jakim ženama i muškarcima koji pokleknu ocijenila je ovu dramu Katica Šubarić, asistentica na katedri glume, sretna zbog prilike da bude dijelom projekta koji čine njezini kolege s klase, prijatelji iz srednje škole, bivši studenti, bivši profesori, glumci koje je kao dijete gledala na sceni...
Na kraju je iznimno i rijetko viđeno tako iskreno prijateljstvo na sceni i izvan nje istaknula i intendantica Vrselja.