Magazin
TEMA TJEDNA: ZASTRANJIVANJE U KOMUNIKACIJI (II.)

Bender: Tko ne želi govoriti o slobodi izražavanja, neka šuti i o govoru mržnje!
Objavljeno 23. studenog, 2019.

Vezani članci

TEMA TJEDNA: ZASTRANJIVANJE U KOMUNIKACIJI (I.)

Što je govor mržnje ne odlučuje mreža nego sud!

INTERVJU: SUNČANA ROKSANDIĆ VIDLIČKA

Internet sve više postaje svojevrsna arena govora mržnje

Prema članku 70. stavak 3 Zakona o elektroničkim medijima, Agencija za elektroničke medije obvezno ima stručnu službu za nadzor (monitoring) i redovito praćenje pridržavanja odredbi ovoga Zakona. Djelokrug Odjela za nadzor i analizu medijskih sadržaja, kako glasi puni naziv ove ustrojbene jedinice unutar Agencije, definiran je člankom 6. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu Agencije za elektroničke medije - pojašnjava Stanislav Bender, voditelj Odjela za nadzor i analizu medijskih sadržaja, te dodaje:

- Dakle, ovaj Odjel obavlja poslove vezane uz nadzor nad provedbom odredbi o programskim načelima i obvezama koje proizlaze iz Zakona o elektroničkim medijima, obrađuje pritužbe građana, provjerava snimke emisija u sklopu natječajnog postupka za dodjelu sredstava iz Fonda za pluralizam i raznovrsnost medija, ocjenjuje prijave elektroničkih publikacija za Upisnik elektroničkih publikacija, provjerava dokumentacije za davanje koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija itd. Na osnovi utvrđenih činjenica i inicijalnih procjena ovog Odjela, Vijeće za elektroničke medije na svojim sjednicama može informirano raspravljati o pojedinim predmetima u svojoj nadležnosti i donositi konačne odluke.

DIGITALNO TRŽIŠTE
Kad se pomno analizira sve što je danas u medijima, kakav je zaključak, koliko je zastranjivanje u sadržajima, komunikaciji, prezentaciji uzelo maha, kakvo je o tom pitanju stanje u RH u odnosu prema EU-u i svijet?

- Sve što je danas u medijima, ne mislim samo na Hrvatsku nego i na EU i na globalnu razinu, dakle sve što se objavljuje preko tiska, radija, televizije i interneta, ukupno je nemoguće obuhvatiti jednim pogledom. U EU-u ima više od 5000 televizijskih kanala registriranih od država članica, svake minute više od 400 sati videa objavi se na YouTubeu, broj mjesečno aktivnih korisnika Facebooka iznosi 2.45 milijarde, u svijetu je u ovom trenutku 1,7 milijardi web-stranica i taj broj raste itd... možemo nastaviti nizati ove brojke. Svijet je danas i dalje podijeljen na područja koja se temelje na nacionalnim državnim granicama, međutim, kad je riječ o medijima, ove granice imaju sve manje utjecaja. Na to nas, kao državu članicu EU-a, potiču i medijske politike Europske unije koje su sve usmjerene prema stvaranju jedinstvenog digitalnog tržišta, odnosno prilagodbu jedinstvenog tržišta EU-a digitalnom dobu, što predviđa ukidanje mnogih regulatornih prepreka i prelazak s 28, odnosno 27 nacionalnih tržišta na jedno jedinstveno medijsko tržište. U tom procesu naravno da ima zastranjenja, nelogičnosti i anomalija, međutim Hrvatska je dio EU-a i jednostavno mora nastaviti aktivno raditi na stvaranju uvjeta da se potpuno iskoriste sve prednosti digitalizacije kako kroz izradu propisa tako i kroz podupiranje razvoja infrastrukture.

Jedan ste od urednika izdanja Medijska regulatorna tijela i govor mržnje. U smislu regulative, postoji Kodeks postupanja radi suzbijanja nezakonitoga govora mržnje, no sve se doima kao mrtvo slovo na papiru?

- Ne bih se složio s vama da je Kodeks postupanja radi suzbijanja nezakonitoga govora mržnje mrtvo slovo na papiru. Facebook, Twitter, Google, sve velike internet-platforme koje imaju najveći utjecaj danas, prihvatile su obvezu suzbijanja govora mržnje na internetu i u tom smislu poduzele su odgovarajuće mjere kao što su uvođenje nezavisnih ‘fact-checkera‘ koji provjeravaju činjenice, uvođenje sustava koji omogućavaju korisnicima da označavaju sumnjive izvore, poveznice uz vijesti koje korisnicima omogućuju usporedbu različitih izvora, rangiranje podataka iz pouzdanih izvora koji se pojavljuju kao rezultati pretraživanja, ograničavanje prihoda od oglašavanja na web-stranicama koje objavljuju govor mržnje ili lažne vijesti uz, naravno, obvezu razvijanja medijske pismenosti na svim razinama. I ne samo to, države članice također sve više drže društvene mreže odgovornima za održavanje, promicanje ili pogodovanje promicanju govora mržnje i lažnih vijesti, pa u skladu s time i mijenjaju svoje javne politike i nacionalnu legislativu. Hrvatska također u ovom trenutku radi na transponiranju nove europske Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama i u završnoj je fazi izrade novog Zakona o elektroničkim medijima.

ISTINE I LAŽI
Govor mržnje i sloboda izražavanja, tu su granice, upozoravaju mnogi, vrlo labave?

- Kad god se započne tema "govor mržnje", trebalo bi prvo započeti s temom "sloboda izražavanja". Rekao bih - tko ne želi govoriti o slobodi izražavanja, neka šuti i o govoru mržnje! Primarno, temeljno pravo svakog čovjeka je da slobodno misli i da se u skladu s tim svojim mišljenjem slobodno izražava. To pravo nije apsolutno i može se ograničiti samo u izuzetnim, strogo određenim i zakonom propisanim uvjetima. Dakle, takvo miješanje u slobodu izražavanja bilo kojeg čovjeka od države mora biti propisano zakonom, mora biti nužno u demokratskom društvu i mora imati svoj legitiman cilj. Što je "govor mržnje" i kako ga prepoznati, to nije uvijek jasno i nedvosmisleno utvrdivo, a o tome nam govore i brojne presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Ipak, treba uvijek imati na umu da pojedinac nije odgovoran društvu za svoje postupke ako se ti postupci ne tiču nikog drugog nego njega samog. Uostalom, mi nikad ne možemo biti sigurni da je mišljenje što ga nastojimo zabraniti, cenzurirati ili ograničiti - lažno mišljenje. Kada bismo i bili sigurni, to ipak ne bi bilo sasvim ispravno. Svako ušutkavanje rasprave nosi sa sobom pretpostavku nepogrešivosti.

Koje su prednosti, a koje mane, globalne komunikacijske umreženosti u kojoj danas živimo?

- Paradoksalno, ali najveća prednost digitalnog doba i globalne komunikacijske umreženosti na svim razinama, kako kažete, jest činjenica da danas gotovo svatko s pristupom mreži može slobodno izraziti svoje mišljenje o bilo kojoj temi koja ga zanima bilo gdje u svijetu, međutim istodobno, baš to pokazuje se i kao najveći nedostatak interneta jer baš svatko može na mreži vrijeđati, širiti lažne vijesti, antisemitizam, fašizam, ksenofobiju, poticati nemire, diskriminirati na osnovi spola, jezika, invaliditeta... Ono što je karakteristika digitalnih medija je činjenica da se to danas može raditi na velikoj skali, na organiziran i vrlo sustavan način. Zbog toga su sva nedavna nastojanja Europskog parlamenta i Vijeća usmjerena na regulaciju dezinformacija, odnosno lažnih vijesti koje, kako to pokazuju brojni primjeri - od predsjedničkih izbora u SAD-u 2016. godine do Brexita - u obliku "organiziranog laganja" djeluju na ustavne interese država. Tradicionalni "lijekovi" protiv ovakvih oblika dezinformacija, širenja mržnje i straha, više nisu dovoljni.

(Stanislav Bender voditelj je Odjela za nadzor i analizu medijskih sadržaja u Agenciji za elektroničke medije. Od 2007. godine predavač je novih medija na Odsjeku za novinarstvo Veleučilišta Vern. Njegovo se istraživanje usredotočuje na korištenje, kulturu i politiku digitalnih medijskih tehnologija, kao i na internetsko novinarstvo, društvene mreže, medijsku pismenost, vizualnu kulturu, medijsko zakonodavstvo i javne politike. Također je ekspert Vijeća Europe uključen kao predavač za teme regulacije medija te urednik i autor publikacija Vijeća Europe Media regulatory authorities and hate speech i Media regulatory authorities and protection of minors. (D.J.)

Darko Jerković

GORDAN TURKOVIĆ

TEŠKO JE IŠTA REGULIRATI

 

Digitalni mediji prije svega ljudima daju osjećaj lažne anonimnosti, pa tako i sigurnosti da njihove poruke neće iscuriti negdje u javnost. Ipak to nije zid na Facebooku, ili javni komentar na nekom portalu. Ovo je pogrešan način razmišljanja, posebno u eri hiperpovezanosti - kaže Gordan Turković, komunikacijski stručnjak, te dodaje:

- Možemo vidjeti na posljednjem primjeru iz HDZ-a kako ni jedna WhatsApp ili slična grupa nije neprobojna, i to zbog jednog jako jednostavnog razloga. Naime, uvijek se unutar njih može naći jedna osoba koja će sve te poruke arhivirati i proslijediti na adresu na koju možda ne želite da one stignu. Ključna lekcija je da ipak morate paziti što pišete u ovakvim grupama, posebno ako su one ispunjene vašim stranačkim kolegama. Nikad ne znaš tko će od njih vaše riječi iskoristiti protiv vas kako bi napredovao unutar stranke. Ovo je jednostavno modus operandi koji je star koliko i stranačko organiziranje, samo sad postoji novi kanal putem kojeg može diskreditirati svoje stranačke oponente. S druge strane, komunikacijske aplikacije poput Vibera, WhatsAppa i ostalih nastoje vam tzv. end-to-end kriptiranjem jamčiti sigurnost vaše korespondencije i o tome vas u poruci uredno obavještavaju, ali bojim se da to i dalje nije rješenje na koje se korisnik može osloniti. Najbolje bi bilo paziti što se piše i neka razmišljanja zadržati za sebe ako ne želite završiti u novinama, ili u slučaju HDZ-a, na stranačkom sudu.

Inače, dojma sam da je vrh te stranke namjerno pustio spomenute poruke u javnost kako bi predsjedniku Andreju Plenkoviću omogućili priliku da malo zaprijeti unutarstranačkoj opoziciji koja je sve glasnija. Na kraju nije pao ni jedan kapitalac, nego nekoliko članova slabo poznatih široj javnosti. Ovo je čista demonstracija sile vodstva HDZ-a te ostaje vidjeti kakve će rezultate polučiti. Pretpostavljam da su mnogi u međuvremenu napustili sporne grupe. Zanimljivo je i kako su to podvukli pod govor mržnje kad se odnosi na njih direktno, dok u isto vrijeme ne osuđuju taj isti diskurs svojih simpatizera ili članova po društvenim mrežama i sličnim kanalima. Takav način komunikacije redovito se pojačava u predizborno vrijeme kada su aktivniji stranački digitalni timovi ispunjeni svakakvim komentatorima i lažnim profilima. Kolokvijalno ih zovemo "ljudskim botovima", jer bez mnogo vlastitog promišljana tipkaju ono što im se naredi. Eventualno netko biva sankcioniran, ako mediji to otkriju, ali to su više iznimke nego pravila. Zaključak je uvijek isti, odnosno sve bi stranke trebale unutar svog dvorišta počistiti govor mržnje i ne poticati ga kroz svoje "tajne" WhatsApp, Facebook i ostale grupe te taktika komentiranja na Internetu. Tek tada bi mogli očekivati da će se nešto u društvu promijeniti na bolje.

VIŠE EDUKACIJE
Zašto je teško kodeksima i zakonima regulirati zastranjivanje u komunikaciji preko portala, mreža?

- Nije problem u kodeksu ili nekakvom zakonu, pa u našoj zemlji se krše, uvjetno rečeno, mnogo ozbiljniji propisi. Ulaskom Interneta u svaku kuću, a pogotovo pojavom smartphonea, svatko je dobio mogućnost javno prokomentirati neku temu. Ne treba više neki medij objaviti nečiju izjavu da bi ona došla do velikog broja ljudi. To je vrijeme odavno prošlo. U takvim uvjetima teško je išta regulirati, pohvatati sve te prljave komentare te ih onda još primjereno i sankcionirati. Stoga opet dolazimo na ono primarno, a to je edukacija od najranije dobi o ponašanju na Internetu i uopće da se u životu prihvaćaju različitosti. Znam da zvuči nemoguće, ali drugačiji način u ovom trenutku ne vidim. Nažalost, u današnje vrijeme kritičko razmišljanje pomalo postaje luksuz, a ne vještina koja bi se trebala snažnije razvijati.

Ipak, Ustav RH, primjerice, jasno naznačuje u kojim se slučajevima radi o govoru mržnje, diskriminaciji..., a ne o slobodi govora?

- Ovdje se treba podsjetiti na članak 39. Ustava Republike Hrvatske, koji propisuje da je zabranjeno i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat, ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. Također imate i Zakon o suzbijanju diskriminacije u kojem je jasno naznačeno, između ostaloga, kako se dostojanstvo osobe ne smije povrijediti zbog različitih političkih i drugih uvjerenja. Dakle, iz zakona i krovnih pravnih dokumenata jasna je granica između slobode govora i govora mržnje, samo je pitanje koliko se toga negativnog u Hrvatskoj tolerira. Ponovno se vraćamo na pitanje edukacije od najranije dobi koja bi trebala poticati navike otvorene i tolerantne rasprave, kao i poštivanja prava drugih.

LJUDSKI FAKTOR
Ukupno uzevši, u kojoj je mjeri golem tehnološki napredak osim blagodati društvu donio i određene probleme uključujući i komunikacijski kaos u kome je i mržnje sve više, pri čemu nije dostatno samo blokirati takve komentare, kao što to čini recimo Facebook?

- Razvoj tehnologije donosi niz prednosti, ali, kao što smo ranije zaključili, i pošast svakakvih vrsta komentara u internetskom prostoru. Postoji niz informatičkih rješenja u svijetu koji mogu prepoznati ključne riječi i ton određenih objava te ih identificirati kao nepoželjne. Facebook, primjerice, blokira neke komentare i oglase za koje procjenjuje da bi mogli biti negativni i u kojima postoji povreda neke od njihovih regulativa, uključujući i govor mržnje. Doduše, nisu još do kraja precizni u tome te će proći još neko vrijeme dok se to sve u potpunosti ne automatizira. Dosta toga još uvijek ovisi o ljudskom faktoru, odnosno pojedincima koji "hvataju" i prijavljuju takve komentatore.

Ipak, treba reći i da svaka politička kampanja u duboko podijeljenom društvu kao što je ovo naše, redovito i na sebi svojstven način potiče one najniže strasti te iskreno ne znam koji bi algoritam mogao zaustaviti toliku salvu uvreda koje možete u takvim trenucima pronaći u digitalnom prostoru. Kako ne bi bilo da je Hrvatska po tom pitanju iznimka, slobodno pogledajte što se događa u SAD-u, gdje svako obraćanje predsjednika Donalda Trumpa na Twitteru graniči s teškim uvredama na račun njegovih protivnika. Nevjerojatan je broj retweetova i komentara koje on izaziva, a većina njih nisu nimalo ugodni. S druge strane, interesantno je vidjeti kako i njegovi neistomišljenici, koji za sebe zasigurno vjeruju da su tolerantni, pišu u odgovorima stvari koje bi se lako mogle ocijeniti upravo suprotnima. Dakle, granica i gubitak vlastite percepcije između slobode govora i govora mržnje jako je tanka, posebice ako dopustite emocijama da preuzmu glavnu riječ. (D.J.)
GORDANA VILOVIĆ

NEPRESTANO SE POMIČU GRANICE

 

U jednom Vašem starijem tekstu, "Govor mržnje", napisali ste kako se taj termin odnosi na "verbalno izražavanje agresivnosti prema manjinskim društvenim skupinama". No dojam je da je danas taj termin u medijskom smislu poprimio i šire značenje.

- Točno, uz mali ispravak da je govor mržnje osim svega navedenog i pozivanje na nasilje. To je ozbiljno zlo. Tomu smo svjedočili u vrijeme ratnih zbivanja na ovim prostorima, ali i u postkonfliktnoj fazi. Doduše, tada smo se borili s klasičnim medijima. Danas je problem neprihvatljivog, nepristojnog, netolerantnog govora fenomen koji s pomoću društvenih medija poprima razmjere koji se iz dana u dan razvijaju i teško im se može stati na kraj. Ali znamo da nije sve govor mržnje, nego može biti izričaj diskriminacije, govora iz mržnje, govora iz gluposti i sve češće to može biti neprihvatljiv govor iz silnog neznanja. Dovoljno je da pročitate komentare na neki tekst ili izjavu, i naprosto ne možete vjerovati što su ljudi u stanju napisati. Bilo bi sjajno kad bi prije nego što pritisnu "enter" taj tekst i naglas pročitali. Vjerujem da bi tada bilo manje užasnih komentara.

Mišljenja sam da živimo u vremenu kada se neprestano pomiču granice, a tužna je činjenica da sve više mladih, ne samo u virtualnom svijetu nego i u stvarnom životu, osobito na masovnim okupljanjima, izdašno koristi mrzilački govor. Skrivanje u masi na koncertu i/ili utakmici jednako je skrivanju u anonimnosti virtualnog.

Koliko je zastranjivanju u komunikaciji pridonio i ubrzani razvoj digitalnih medija?

- Da, sigurno su društveni mediji pridonijeli da se razvija i ovaj tip komunikacije. Puno smo dobili korištenjem društvenih mreža. Nezamisliv bi nam bio život da nam oduzmu ove mogućnosti, ali to istovremeno znači da moramo ukalkulirati i "zrno soli" pri korištenju društvenih mreža. Uz, dakako, odgovornost komuniciranja koja je primjerena razumnim bićima. Bilo bi idealno da tako jest u životu, ali dosada smo se uvjerili u niz bizarnosti koje su iznjedrili društveni mediji. Oni su postali snažni alati u političkoj komunikaciji. Pa i ova posljednja afera zatvorenih grupa What‘sAppa među članovima HDZ-a ide u prilog tvrdnji da su i zatvorene grupe prividno sigurne ako si njezini članovi dopuštaju luksuz da pišu neshvatljive poruke. Nitko od njih nije bio anoniman, pa se nisu niti pokušavali opravdati da im je namješteno ili da je netko neovlašteno preuzeo njihove profile, kao što se, u prvi mah, ljetos opravdavala mlada diplomatkinja Veleposlanstva RH u Berlinu!

Društveni mediji doista mogu biti klopka i nikakvo naknadno opravdavanje o tzv. privatnim stavovima s obzirom na program partije ili službenu politiku, ne može izdržati osudu javnosti. U oba slučaja - i diplomatkinje iz Berlina i članova HDZ-a - mrzilački govor/govor mržnje/diskriminatorski govor rezultirao je sankcijama u realnom životu. Proizlazi da društvene mreže i nisu najbolja platforma da se nekažnjeno razbacuje riječima i pritom šteti stranci ili diplomatskoj službi. Konačno, zar se saborski zastupnici, bez ikakva sustezanja ne razbacuju različitim komentarima i neprimjerenim govorom na svojim profilima? A sigurno i oni imaju svoje zatvorene grupe gdje vjerojatno i žešće komentiraju društvene fenomene! Nema pravila, anonimno ili s punim imenom i prezimenom, na društvenim medijima se svakodnevno promiče mržnja i netolerancija.

U smislu regulative postoji Kodeks postupanja, zakoni i pravila, no sve je to više deklarativno...?

- Na svim portalima postoje upozorenja o tome kako će se kažnjavati korištenje govora mržnje ili neprimjerenog izričaja, ali se nerijetko ne može (ili ne želi) odrediti što je govor mržnje, a što diskriminatorski govor; što je utuživo, a što nije; je li bolje pokrenuti građansku parnicu zbog uvrede ili tražiti ispriku u medijima? Nema jedinstvenog određenja pojma. A i većina sudskih postupaka o slučajevima mrzilačkih govora, u konačnici, ovisila je o interpretaciji sudaca.

Kako se u današnje vrijeme uopće nositi s govorom mržnje, a ne naštetiti slobodi izražavanja, pitanje je koji mnogi postavljaju…

- Sloboda govora nije sloboda mržnje. Ne smijemo dopustiti da golema količina neprihvatljivog govora ugrozi mogućnost svakog čovjeka da izrazi svoj stav i anonimno. I slobodno. To je temeljno ljudsko pravo. Anonimnost je posebno važna za nejavne osobe i za ljude koji ne žele izraziti svoj sud, o nečem određenom, punim imenom, jer se boje posljedica onih koji su jači od njih. Moramo to poštovati i neprestano ponavljati koliko je važan elementarni bonton komunikacije na društvenim medijima. O tome učimo djecu, ali dojma sam da je to potrebnije odraslima. (D.J.)

IVONA LOPARIĆ

UČENJE PONAŠANJU

 

Anonimnost koju na prvi pogled internet nudi zasigurno utječe na ponašanje pojedinaca koji su pri iznošenju svojih osobnih stavova na društvenim mrežama često znatno hrabriji nego što bi bili u stvarnom životu. Stoga se olako upotrebljavaju izrazi koji se potencijalno mogu klasificirati i kao govor mržnje.

- Međutim, ljudi obično nisu svjesni rizika koji proizlaze iz dijeljenja informacija na internetu i medijima (društvenim mrežama) koji su njime podržani. Na internetu su prisutni pojedinci s lošim namjerama koji svoje tehničke, komunikacijske i sociološke sposobnosti koriste za maliciozne aktivnosti kao što je narušavanje privatnosti. Stoga, misleći da svoje stavove dijele samo s odabranom grupom pojedinaca na internetskim mrežama, osobna mišljenja vrlo lako mogu postati dostupna i široj publici. No, da bi se osigurala sigurnost na internetu, ključno je znati se ponašati na internetu.

- Prema podacima EU-a, postotak sadržaja koji se smatra nezakonitim govorom mržnje, a koji se redovito otklanja s društvenih mreža, znatno raste od donošenja Kodeksa postupanja radi suzbijanja govora mržnje. Među IT kompanijama koje su preuzele odgovornost za otklanjanja takvih sadržaja sa svojih platformi i društvenih mreža su kompanije poput Facebooka, Microsofta, Twittera i YouTubea, tako da inicijativa svakako postoji i aktivno se radi na tome. Nažalost, ponekad postoje slučajevi koji ipak nisu ili nisu pravovremeno detektirani.

- Ljudima je prije svega potrebno kvalitetno obrazovanje o temi ponašanja na internetu i podizanje svijesti o rizicima kojima se izlažu širenjem govora mržnje. Također, prihvatljiv način ponašanja na internetu trebao bi se uvesti u nastavni kurikulum već od prvih obrazovnih dana.

- Inače digitalno doba i globalna komunikacijska umreženost donose nezamislive prednosti koje je uz pametnu primjenu moguće iskoristiti za vlastitu dobrobit. Internet kao medij nije kontroliran i rizici od neželjenih aktivnosti uvijek postoje, ali se uz savjesno rukovanje mogu svesti na minimalnu razinu. Korisnici interneta i društvenih mreža koje on podržava prepušteni su isključivo vlastitim procjenama i iskustvu. (Ivona Loparić, konzultantica za informacijsku sigurnost, Diverto d.o.o.)

Piše: Ivona LOPARIĆ
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

BRITANIJA PRED RASPADOM

Pedofilski skandal koji bi mogao sahraniti monarhiju

2

PLUTAJUĆA PROŠLOST

Brodovi koje nagriza vrijeme:
Nekad divovi, danas olupine

3

TEMA TJEDNA: FRANJO TUĐMAN - OBLJETNICA SMRTI (I.)

Od vizionara i domoljuba do državnika i Europejca