Magazin
SVIJETLA BUDUĆNOST

Hrvatska na EURU može ponoviti Rusiju
Objavljeno 23. studenog, 2019.

Hrvatska reprezentacija izborila je plasman na 11. veliko natjecanje. Put do Eura 2020. nije baš bio posut ružama. Kvalifikacije koje su iza naše selekcije bile su na neki način i tranzicijske, jer je kroz njih izbornik Zlatko Dalić trebao početi tražiti rješenja za budućnost. Dio senatora oprostio se od kockastog dresa nakon sjajnog ruskog ljeta, dio ih je platio skupu cijenu svjetskog srebra, jer nakon Rusije zbog ozljeda nisu niti zaigrali, a neki su se borili sami sa sobom, pa nisu bili na očekvanoj razini. Izbornik je šutio i trpio te potiho promovirao "svježu krv".

ŠEST OTVORENIH MJESTA
Neke je probleme riješio, neki čekaju povratak ozlijeđenih, a treći su, pak, ostali posve otvoreni. Pojavom sjajnog Dinamovog "diva" Brune Petkovića riješeno je pitanje centralnog napadača koje se kroz Ligu nacija pokazalo kao ozbiljan problem. No, Petko se u kvalifikacijama, iako je propustio prve tri utakmice, promovirao u prvog strijelca reprezentacije, pa je Dalić na to pitanje mogao staviti zelenu kvačicu. Klasu je dokazao i Nikola Vlašić, a kroz izlučni ciklus svoja su mjesta u početnoj postavi zacementirali Dominik Livaković na vratima i Borna Barišić na lijevom beku. Sada, kada su kvalifikacije uspješno okončane, više nema potrebe vraćati se na sve kroz što je reprezentacija morala proći, nego valja gledati unaprijed. U ovome trenutku Dalić ima 18 sigurnih putnika, ako će svi u ljetu sljedeće godine biti zdravi. Otvoreno je ostalo šest pitanja. Pričuvni vratari, pričuvni lijevi bek, četvrti stoper i šesti veznjak. Naravno, računamo kako će Šime Vrsaljko, koji je počeo s treninzima nakon operacije i duge stanke, do Eura biti fit i u dobroj natjecateljskoj formi, da će Rakitić i Rebić riješiti pitanje statusa u klubovima u kojima ne igraju, pa zbog toga nisu niti sretni. Njih se Dalić, zbog ruskih zasluga, sigurno neće olako odreći. Osim Livakovića, vratari su nam najveća enigma. Lovre Kalinić trebao je biti prirodni nasljednik Danijela Subašića koji se oprostio nakon Rusije, ali je klupska karijera krenula nizbrdo. Nema ga ni na mapi u Aston Villi, i to mora promijeniti ako se misli ugurati u roster za Euro. Slična je situacija i sa Simonom Slugom, koji je u Lutonu završio na klupi. Zbog toga izbornik, za svaki slučaj, pogledava prema HNL-u gdje ima zanimljivog vratarskog materijala.

Trebat će riješiti i pitanje drugog lijevog beka. Pozicija koja je nekada bila problem sada vrvi od mogućih rješenja. Pivarić, Bradarić, Melnjak, Sosa..., ovist će samo o tome koliko će koji igrati u klubu, i tko će biti u najboljoj formi. Najveća će gužva biti oko dvije stoperske pozicije. Lovren i Vida su neprijeporni, a za preostala dva mjesta mnogo je kandidata, poput Škorića, Perića, Ćaleta-Cara, Mitrovića, a nije isključeno da se pojavi još poneko ime. I u vezom je redu upražnjeno jedno mjesto, ako će se Dalić odlučiti za šest veznjaka. Dobar bi izbor bio uzeti jednog defenzivnijeg čovjeka, poput Šunjića ili More, s obzirom na to da u Dinamu sve češće igra na poziciji zadnjeg veznog. Uglavnom, imat će Dalić o čemu razmišljati u ovih sedam mjeseci, a uz to će pozorno pratiti igre kandidata u klubovima. Daleko je još Euro, pa je sad rano donositi zaključke oko toga kakav će biti njegov konačni odabir.

BIT ĆEMO FAVORITI
Hrvatska će se na kontinentalnoj smotri naći u situaciji na koju možda i nije navikla. Nakon dugo vremena odlazak na Euro ne smijemo doživljavati na način "važno je što smo tamo". Doprvaci svijeta smo, i taj ćemo ugled morati opravdati. Htjeli mi to ili ne, doživljavat će nas kao favorite. Imat ćemo itekako što ponuditi na tom turniru. Vodit će nas prekaljeni borci iz Rusije poput Modrića, Perišića, Vide, Lovrena, Rebića, Vrsaljka, valjda i Rakitića, ali pokazat ćemo i novi val koji dolazi. Nisu u njemu samo ranije spomenuti Petković, Vlašić, Barišić i Livaković. U njemu su još Oršić, Brekalo, možda i Moro. Trebao bi to biti idealan spoj iskustva i mladosti. Senatori su nam u smiraju karijera, ali još nisu rekli posljednju riječ, a osim toga trebaju stvarati i nove senatore u momčadi, one koji će našu reprezentaciju nositi u sljedećih desetak godina. Kroz kvalifikacije koje su netom završile ciklus smjene generacije koja bi trebala završiti u kvalifikacijama za SP u Kataru 2022. godine. Treba biti pametan i ne upasti u zamku koja se dogodila, recimo Mirku Joziću 2002. godine, kada je na SP u Japan i Južnu Koreju vodio nekolicinu zaslužnih junaka koji su četiri godine ranije u Francuskoj osvojili broncu, a od njih je dobio malo, ili ništa, jer su već bili u poznim igračkim godinama i karijere su im bile u ozbiljnoj silaznoj putanji. Do Katara će Modrić, recimo, imati već 37 godina, a i ostale okosnice današnje momčadi već će biti na sredini 30-ih godina života. Euro koji dolazi bez dvojbe će moći odraditi na vrhunskoj razini, bit će od koristi u dobrom dijelu kvalifikacija za SP, ali pitanje je kakve će odluke nakon Eura oko nastavka reprezentativne karijere donijeti ti ljudi. Bude li to još jedno dugo, toplo ljeto na velikom natjecanju, nije isključeno da će nakon njega dobar dio njih reprezentaciji reći zbogom. I na to treba biti spreman.

Zapravo, posebnog straha za budućnost reprezentacije nema. Hrvatska je oduvijek imala talenta i znala ga je pametno razvijati i koristiti u nacionalnoj selekciji. Modrić i njegova generacija bili su toliko dobri da su nam omogućili doslovce deset godina vremena za stvaranje nove slične generacije, a ona je sada tu. Jedino još treba pronaći bar približno dobru zamjenu za samog kapetana. Kada ode nije realno očekivati kako će se naći igrač takve kvalitete, ali već i približna bi bila više nego dobra. Dugo čekamo Matea Kovačića, u njemu su mnogi vidjeli novog Modrića, no Mateo je zapeo u razvoju, jer nije dovoljno igrao. Sada u Chelseau ima povjerenje Franka Lamparda, što je dobar preduvjet da konačno postane i stožerni čovjek reprezentacije. Uglavnom, trebamo s veseljem čekati još jedno uzbudljivo ljeto Hrvatske na velikim natjecanjima.

Piše: Dalibor KELER
UEFA ide niz dlaku domaćinima
Sve je više kritika na račun načina na koji će se ždrijebati skupine završnog turnira Europskog prvenstva. Već sama odluka da se igra u 12 različitih gradova i zemalja bila je totalno pogrešna. To su ostatci “morskih ideja” bivšeg predsjednika Michela Platinija i njegovih pobočnika. Takva je odluka stvorila dosta problema ljudima koji sada trebaju organizirati natjecanje, a UEFA se odlučila za nešto što će nogomet vratiti 20 i 30 godina unatrag. Odlučili su ići niz dlaku zemljama čiji su gradovi domaćini, pa će ždrijeb skupina gotovo biti dirigiran, što je čista katastrofa, jer svi ostali sudionici naći će se u neravnopravnom položaju. Međutim, novac je danas sve, a UEFA obožava šuškave papiriće i briga ju za ravnopravnost. Zapravo, ona joj nikada i ni u čemu nije bila važna. No, sad imamo to što imamo - Euro na cijelom kontinentu i izvan njega, što je čisti populizam. Toplo se nadamo kako takva nekorisna ideja više nikada ni jednom predsjedniku krovne europske nogometne federacije neće pasti na pamet.
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana