Ernestinovo je teško stradalo u Domovinskom ratu, privremeno je bilo okupirano, mještani prognani iz svojih domova, a kuće bile uništene, opustošene i zapaljene. Danas u Ernestinovu postoji malo dokumentiranih podataka iz tog vremena. Rijetki su i razasuti u osobnim kolekcijama. Sjećanja na rat su nezabilježena, a mnoga i neispričana, žive samo u sjećanjima branitelja i njihovih obitelji. Generacije branitelja ne će (za)uvijek biti s nama i mnoge će se priče iz ratnog razdoblja izgubiti njihovim odlaskom. Priče o ratnim strahotama koje su svakodnevno proživljavali, priče su ljudi čiji su životi bili bolniji i drukčiji od naših, priče ljudi čija je svakodnevica bilo strahovito ratno razaranje, bolni gubitci prijatelja i najbližih, ali i priče i događaji koji su u njima budili nadu i želju za slobodnom i neovisnom Republikom Hrvatskom.

- Mnogi mještani izgubili su svoje živote u Domovinskom ratu i njihove priče, na žalost, nikada ne će biti ispričane njihovim riječima. Da bismo spriječili iskrivljavanje istine, bilježit ćemo stvarne, žive priče, dokumentirati ih i povezati u zajedničku priču - ističe Siniša Tešankić, doajen i jedan od pokretača ernestinovačke kiparske kolonije.


Rezultat projekta bit će trajna umjetnička instalacija, multimedijalna skulptura (skulptura branitelja u odori predstavljat će branitelja, oca, muškarca), koja će pričati njihove priče njihovim glasom (u prvom licu).


Cilj je projekta podsjetiti na ratna stradanja kako se ona ne bi zaboravila. Vrijeme prolazi, sjećanja blijede, pa ona ‘mala‘ postaju sve važnija.


- Sjećanja su temelj pripadanja. Upravo zato sjećanje je važno, zajedničko i osobno. Ovo su priče ljudi koji su se zatekli u posve novoj i nesvakidašnjoj situaciji, koji su smogli hrabrosti i snage biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, kada je trebalo. Strahote rata i njegova neizbježnost njima nisu oduzele humanost i emocije. Ova nova iskustva govore o razdvajanju obitelji, progonstvu, ranjavanju, smrti, nečovječnosti - dodaje Milica Tešankić.
Strah od gubitka bližnjih, ranjavanje i smrt pokazali su nadljudski otpor ratu i želju da sačuvaju i odbrane svoj dom, svoj narod i sredinu u kojoj žive. Izborili su slobodu i integritet. Ova svjedočanstva o životu u ratu jedinstvena su, a sjećanja toliko živa kao da govore o nečemu što se nedavno dogodilo. Ovi razgovori otkrivaju tople ljudske priče, a neviđene strahote rata uokvirene su emocijama i humanošću.