Hrvatska nogometna reprezentacija izborila je plasman na svoje 11. veliko natjecanje. Na Rujevici smo uspješno završili put kroz kvalifikacije za Euro, koje će se sljedećeg ljeta održati diljem Europe, pa i šire (Azerbajdžan).

Završni susret protiv Slovačke zapravo je dobro oslikao cjelokupni naš put kroz ovaj izlučni ciklus za Euro 2020. Bilo je uspona i padova. Hrvatska je dosta oscilirala u kvaliteti svojih izvedbi, ali na kraju, kada je bilo najpotrebnije, bila je spremna pokazati mišiće. Slovaci su se drznuli povesti u Rijeci, doveli su nas u neizvjesnost, koja je trajala sve do 35 minuta prije kraja. Tada nismo imali Euro u džepu, nego bismo ga morali tražiti kroz kvalifikacije prema plasmanu u Ligi nacija.

Onda je u 56. minuti Nikola Vlašić ‘sprašio‘ pogodak sličan onom koji je otvorio Slovake i u Trnavi, izjednačio rezultat, što je bio samo signal za juriš na konačni preokret utakmice, koji se dogodio vrlo brzo. Samo četiri minute poslije Petković je zabio za vodstvo od 2:1, a kada su u 66. minuti Slovaci ostali s čovjekom manje, jer je isključen Mak zbog drugog žutog kartona, pjenušci su se mogli polako početi otvarati, a kako ne bi bilo iznenađenja, Perišić je na sjajnu asistenciju Borne Barišića zabio treći pogodak i osigurao nam pobjedu i put na Euro. Hrvatska je tako kvalifikacije završila na isti način na koji ih je i počela - rezultatskim preokretom. Sjetit ćete se kako nas je namučio Azerbajdžan na startu. I oni su poveli, ali Hrvatska je to na kraju okrenula. Poslije smo se zbog oscilacija doveli u poziciju da Euro moramo osigurati baš u posljednjoj utakmici sa Slovacima, a to nikada nije zahvalan posao. U jednom susretu uvijek se svašta može dogoditi. Na kraju za nas stvari i nisu krenule prema planu, ali Hrvatska je opet pokazala mentalnu snagu jer je bila najjača kada smo svi polako već počeli drhtati oko plasmana na europsku smotru.

- Sretni smo što smo osigurali plasman na Euro jer, s kvalitetom koju imamo, tamo nam je mjesto. Opet smo ostali dosljedni sebi i opet smo si maksimalno zakomplicirali život. Imali smo toliko prilika daleko prije riješiti pitanje plasmana, ali smo ih sve propustili. Na kraju smo se malo nauživali straha i protiv Slovačke, koja je na poluvremenu imala vodstvo. No nije nas zbog toga zahvatila nervoza, nismo izgubili glavu, nego smo nastavili igrati svoju igru, koja je bila dobra i u prvom poluvremenu. Tada nam je samo nedostajala realizacija, koja se otvorila nakon što je Vlašić poravnao rezultat - rekao je Luka Modrić, kapetan naše reprezentacije.

Slovaci su očito dobro naučili lekciju iz Trnave, kada su se zaletjeli "grlom u jagode" želeći se nadigravati s Hrvatskom. Tada su "popili" žestoku pljusku, pa su na Rujevici bili daleko oprezniji i čvršći. I dobro im je funkcioniralo, dok na svjetlo dana nije izašla individualna kvaliteta naših igrača, koja je nerijetko presudna stvar kada se napada na zatvorene formacije suparnika.

Ovim kvalifikacijskim ciklusom Hrvatska je dobila mnogo više od plasmana na Euro. Dobila je nove igračke adute na koje će se moći oslanjati u sljedećih desetak godina. Osvježavanje reprezentacije nakon grandioznog uspjeha na SP-u u Rusiji bila je jedna od stvari koje je u svom podsjetniku izbornik Zlatko Dalić debelo podcrtao. Ne zato što su junaci iz Rusije redom "ocvali", nego zbog toga kako bi reprezentacija spremno i bezbolno podnijela njihovo povlačenje jednoga dana. Sjetite se samo koliko je problema Daliću napravio oproštaj Marija Mandžukića. Tek sad kada se pojavio Bruno Petković možemo odahnuti jer u vršku napada opet imamo vrhunskog španera. I baš je Petković, zajedno s Nikolom Vlašićem, najveći dobitak ovih kvalifikacija. Petković je u osam nastupa postigao čak pet pogodaka, a Vlašić je, pak, zabijao presudne pogotke u obje utakmice protiv Slovačke, a iznimno vrijedna bila je i njegova egzekucija u Cardiffu. Petković se zacementirao u prvoj momčadi, a nema dvojbe kako će i Vlašić dobivati sve više minuta i u situacijama kada nemamo izostanaka zbog ozljeda. Uglavnom, Hrvatska ima širinu, ali ima i još dosta prostora za napredak te poneku Ahilovu petu. To je desni bok. Tu Dalić nije uspio pronaći odgovarajuću zamjenu za ozlijeđenog Šimu Vrsaljka. Istina, Šime je počeo s treninzima, valjda će do ljeta uhvatiti pravu natjecateljsku formu, no backup opcija za njega ne bi bila na odmet. To je jedna od stvari o kojima će Dalić sigurno mnogo razmišljati. No sada je vrijeme za radost. Dalić je eliminirao prokletstvo "okruglih godina" jer Hrvatska se samo dvaput nije plasirala na velika natjecanja, i to baš u tim okruglim godinama 2000. i 2010. Osim toga, izbornik odlično balansira u odnosima s igračima, medijima i HNS-om. Uspio je vratiti jedinstvo i pozitivno ozračje oko reprezentacije, a kad to ima, Hrvatskoj je stvarno samo nebo granica. Znao je izbornik reći kako je jedan od njegovih zadataka "čuvati kuću". Pri tome je najviše mislio na odnose u samoj reprezentaciji i potrebu uvođenja svježe igračke krvi. Dalić je to obavio odlično i zato se već unaprijed možemo radovati novom reprezentativnom ljetu koje nas čeka sljedeće godine.