Da su među stotinama okupljenih na Trgu slobode, gdje se u četvrtak navečer obilježavao Svjetski dan dijabetesa, nalaze mali ljudi koji su zapravo veliki, i čiji je život obilježen neprestanim praćenjem razine šećera u krvi, malo tko bi rekao. Ondje se plesalo i sviralo, a jedna od najživljih bila je sedmogodišnja Ema Vukovac, za koju nitko ne bi rekao da ta nasmiješena djevojčica mora provjeravati razinu šećera i danju i noću već pune tri godine. Dijabetes joj je otkriven nakon pojave prvih simptoma, a majka Marina pojašnjava da je to u prvom redu bio pojačan apetit, jaka žeđ, učestalo mokrenje, gubitak težine, malaksalost i umor, što je bio znak da se obrate liječniku.

- Nismo znali da je Ema u dijabetičkoj ketoacidozi i da joj je šećer 22 prije i 29 poslije jela, a uobičajene su vrijednosti između 4 i 6. Život nam se okrenuo naopačke, no uhvatili smo se u koštac s bolesti - počeli smo brojati ugljikohidrate, definirali smo Eminu prehranu i naučiti sve o inzulinu. Ubrzo smo znali da nije dobro preskakati doze inzulina, da Ema mora znati koliko smije jesti i što, no imamo sreće što je inzulin dostupan, pa neku šaku grickalica ili malo torte uspijemo pokriti inzulinom - kaže nam Emina mama Marina. Tri godine poslije dijagnoze ponosna je na svoje dijete u koje ima puno povjerenje da neće ništa kušati bez prethodne konzultacije s roditeljima. Iako joj nikada ništa nisu uskratili, sedmogodišnja Ema to nikada nije iskorištavala, no "zločesti" su ugljikohidrati potpuno izbačeni iz prehrane Vukovčevih. Ema je učenica prvog razreda, a njezina učiteljica, prema riječima Marine Vukovac, ima dijabetes od desete godine života i pomaže Emi u davanju inzulina tijekom nastave. Ema, nažalost, nije pošteđena davanju inzulina i noću.

- Kažu da djeca nakon devete godine trebaju sama sebi davati inzulin, no i samo jedna pogrešna doza može biti pogubna. Još nema potrebe za tim, a ono što je važno je to da je Ema vesela i vedra djevojčica koja nikada neće pojesti cijelu čokoladu ili vrećicu čipsa. Shvatili smo da ima i mnogo gorih stvari u životu - kaže majka, koja je zajedno s kćeri članica Udruge "MaDi", u kojoj se stotinjak članova međusobno povezalo i druže se na dnevnoj bazi. Među njima je i počasni član, dr. med. Igor Marjanac, pedijatar endokrinolog pri Zavodu za dječju neurologiju, endokrinologiju i genetiku KBC-a Osijek. Kako kaže, trend porasta dijabetesa u dječjoj dobi ne prestaje.

- Studija koju smo radili na razini Republike Hrvatske 2003. godine pokazala je incidenciju 9 pojave dijabetesa 1, a ista studija 2012. pokazala je visokih 17,8, što je Hrvatsku svrstalo u zemlje s visokim rizikom za razvoj dijabetesa tipa 1. Posljednjih godina u KBC Osijek krenuli smo s primjenom inzulinskih pumpi i do danas smo ih postavili oko 90 u cilju isporuke inzulina izravno pod kožu te postizanja bolje regulacije dijabetesa u djece - pojasnio je dr. Marjanac.