Mani Gotovac, najpoznatija hrvatska teatrologinja, kazališna kritičarka i prva intendantica u povijesti hrvatskog glumišta, preminula je točno na 80. rođendan, 12. studenoga 2019., nakon duge i teške bolesti.

Izgubila je bitku te ostavila ožalošćenu obitelj, prijatelje i kolege iza sebe. Navodno je odbila liječenje odlučivši otići sa svijeta na svoj način, piše Dnevnik.hr. Rođena Splićanka živjela je u Zagrebu, pisala prozu, kazališne eseje, a bavila se i dramaturgijom u zemlji i inozemstvu.

- Ja ne mislim da književnost ima terapeutski učinak, bar to nije ono što ja tražim u njoj. Za mene je pisanje uvijek otkrivanje nečega što mi je dotad bilo nepoznato. Dakle, istraživanje, a ne terapija, a na tom putu pojavljuju se stalno razni demoni. I sama sam jedan demon, ali i demoni su različiti - rekla je Gotovac u intervjuu Hini u listopadu ove godine.

Trebala je studirati pravo i naslijediti odvjetnički ured oca Zdravka Birimiše u Splitu, no po uzoru na majku, splitsku glumicu Mariju Daniri, voljela je teatar i upisala komparativnu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Odmah je počela pisati za studentski list, a 1960-ih se zaposlila na Radiju Zagreb. Željela je čitati svoje kritike, ali nisu joj dali jer nije mogla izgovoriti glas "r", zato je pisala kritike u kojima nije koristila "r", koje su joj dali da čita. Na Radiju Zagreb je kao kazališna kritičarka i urednica emisija o kazalištu radila od 1961. do 1990. Urednica je emisije "Jer meni treba odgovor" u Dramskom programu Hrvatskoga radija (1990. - 1992.). Osnivačica je i urednica emisija "Scena" na Trećem programu, "Govorimo o kazalištu" na Prvom programu te "Kako volim kazalište" na Drugom. Urednica je brojnih dokumentarnih emisija Dramskoga programa Hrvatskoga radija. Također je bila glavna urednica časopisa "Prolog" od 1987. do 1993. godine.

Bila je ravnateljica Teatra&TD, umjetnička voditeljica Gradskog kazališta Marina Držića u Dubrovniku te voditeljica Teatra poezije u Barceloni, a ušla je u povijest i kao prva intendantica na čelu nekog hrvatskog kazališta. Tu je poziciju prvo zauzela u HNK-u Split, a zatim i u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci. U oba kazališta otvara malu scenu za suvremeni hrvatski i europski teatar pri tom uvodeći u teatar mnoge pisce i redatelji, repersku grupu TBF u HNK Split, te pjevačicu Severinu Vučković i rokera Damira Urbana u HNK u Rijeci. Njezin su teatar ljudi ili voljeli ili mrzili, a najviše je prašine uvijek podizala s Gospodom Glembayevima.

- Često se pitam jesmo li mi narod koji je uopće zaslužio tako velikog pisca kao što je Miroslav Krleža? - zapitala se u jednom intervjuu.

Objavila je knjige "Tako prolazi Glorija" i "Dubrovačke mišolovke", autobiografske romane "Fališ mi" (1–2), "Ma koji život, ma koji teatar" i "Snebivaš me". Posljednja knjiga te velike dame hrvatskog teatra nosi simboličan naslov "Rastanci". Pisala ju je dvije godine, a dovršila ovog ljeta, unatoč lošem zdravstvenom stanju, zbog kojeg nije mogla biti na njegovu predstavljanju. Knjigu je posvetila Seneki, svojem drugom suprugu Željku Senečiću, istaknutom filmskom scenografu, slikaru, piscu i redatelju koji je umro početkom 2018.

- To je knjiga o mučenju dvoje ljudi, može li to biti ljubić? To je knjiga o jednom odnosu koji određuje cijeli život. Mnogo je ljudi koji nisu u stanju voljeti, koji ne prepoznaju boje ljubavi, koji su slijepi za to. Mislim da su to najnesretniji ljudi na svijetu. To su prazni ljudi kojima se zapravo nikad ništa nije dogodilo. Njima se zapravo ništa i ne može dogoditi - rekla je Gotovac u nedavnom intervjuu, a na pitanje tko je Mani Gotovac rekla je:

- Ne znam tko je Mani Gotovac. Kad bih to znala, ne bi me uopće zanimala. I danas sam, međutim, znatiželjna kad razmišljam o njenim postupcima, demonima, aferama; i danas mi je zanimljivo zašto ovako a ne onako; i danas mi je zanimljivo istraživati njene postupke. Kad bi mi sve bilo jasno, ne bih ni pisala - zaključila je.