Prvu godinu rada Područni ured u Osijeku obilježio je zanimljivom radionicom za novinare o medijskom izvještavanju o osobama s invaliditetom. O temi "Stereotipi i predrasude o osobama s invaliditetom u hrvatskim medijima" mogli su, osim novinara, čuti i predstavnici udruga s kojima surađuje pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak, koja je istaknula značenje radionice radi prepoznavanja važnosti i položaja osoba s invaliditetom te problematiku vezanu za terminologiju, stereotipe i predrasude. Važno je, također, rekla je, osvijestiti važnost i ulogu medija te senzacionalističke objave smanjiti na najmanju moguću mjeru. Smatra to također i Mario Burek, savjetnik pravobraniteljice u Područnom uredu Osijek, koji je istaknuo zadovoljstvo što se, od otvorenja ureda, višestruko povećao broj obraćanja u odnosu prema prethodnom razdoblju.

- U godini dana više od 400 osoba s invaliditetom, članova njihovih obitelji, predstavnika udruga, djelatnika u institucijama te nadležnim tijelima koji se brinu o osobama s invaliditetom posjetilo je naš ured. Isto tako, bilo je tu i oko 1300 obraćanja za najjednostavnija savjetovanja pa sve do pritužbi, prijedloga za poboljšanja, ali ističem i druge oblike suradnje koja je također jako važna - naglasio je Burek i dodao da je, očekivano, najveće obraćanje uredu iz Osječko-baranjske županije u odnosu prema preostale četiri slavonske županije. Konkretno, od pet slavonskih županija, gotovo 82 posto obraćanja dolazi iz OBŽ-a, što samo, kaže Burek, potvrđuje važnost postojanja ureda. Najčešće obraćanje ne znači, dakako, i najgore stanje, nego blizinu, a time i mogućnost dolaska, što je osobama s invaliditetom izuzetno važno. Kad je u pitanju suradnja s medijima, Burek ističe da je ona konkretna, uz povremeno korištenje pogrešnih terminologija.

- Najčešće pogrešno korištenje je termin invalid, a ne osoba s invaliditetom, ali i termin dijete s posebnim potrebama, a što treba biti dijete s teškoćama u razvoju. Naime, ako dijete ima potrebu ići u školu, trgovinu ili toalet, to nisu posebne potrebe, nego uobičajene. Postoje te neke prepreke, odnosno pogrešne terminologije koje se moraju otkloniti - naglasio je Burek ističući primjer invalidnost koja to nije, odnosno korištenje parkirališta za osobe s invaliditetom, što se nerijetko iskorištava.

Kako znak pristupačnosti glasi na ime osobe, u vozilu koje može parkirati na mjesto za osobe s invaliditetom mora biti ili vlasnik znaka za upravljačem ili kao suvozač. Burek kaže da to nerijetko iskorištavaju članovi obitelji i prijatelji.

- Događa se da članovi obitelji koriste znak pristupačnosti osobe koja je preminula. Isto tako, ima slučajeva da, primjerice, starija osoba s invaliditetom leži u krevetu, a članovi obitelji neprestano koriste vozilo sa znakom. To je problem na koji stalno upozoravamo - rekao je Burek ističući sve bolju suradnju i s poslodavcima kojima je bila namijenjena prva u nizu radionica u proteklih godinu dana. Iz ureda pokušavaju, kaže, utjecati na poslodavce da vide benefite od raznih poticaja pri zapošljavanju osoba s invaliditetom. Prijašnjih bi se godina na radionicama okupilo samo nekoliko, a na osječkoj je prošle godine prisustvovalo 30-ak poslodavaca koji su nakon održane radionice postavljali pitanja o realizaciji zapošljavanja osoba s invaliditetom.