Višednevna kiša, a prognoze su da će oborine obilježiti i ovaj tjedan, nije pomrsila posao ratarima, jesenska je sjetva uglavnom završena, na oko 90 posto planiranih površina, odnosno na nešto manje od 500.000 hektara.Prethodno duže suho vrijeme omogućilo je da ratari ove jeseni zasiju nešto više površina, nastavljajući lanjski trend rasta površina pod pšenicom - o čemu govori podatak da je ove jeseni bila povećana potražnja za sjemenskom pšenicom - kao i trend smanjivanja površina pod dojučeranjšnjom hit-kulturom - uljanom repicom, i šećernom repom. Razlog, kaže član Izvršnog odbora HPK-a, ratar Matija Brlošić iz Piškorevaca, preslaba zaštitna sredstva protiv štetnika i bolesti kao što je cerkospora kod repe, jer EU ne dopušta agresivnija.
- Ratari tretiraju, ali bez učinika, pa manje idu na te kulture - kaže Brlošić.
I Slavko Lukerić iz Bračevaca obavio je sjetvu, no uz manje pšenice nego prije.
- Brat i ja smo stočari, ratarimo za svoje potrebe, pa više sijemo za stočnu hranu. Pšenicu sam smanjio jer nemamo dovoljno zemlje. Imamo puno stoke, a ni jedan državni hekar, a nikako da krene novi natječaj - kaže Lukerić.

Dok ratari i ove jeseni rastom površina pod pšenicom potvrđuju da je ona naša tradicija, na odabir koje toliko (više) ne utječe ni cijena, koja je ljetos stagnirala - kao i lani, bila je 1,10 kn/kg, nastavlja se znatan rast uvoza kruha i drugih pekarskih proizvoda; indeks rasta je 108, a indeks rasta uvoza kruha 114. Najveći skok u tom porastu u 2018. bilježi tost-kruh, čiji je indeks rasta čak 139. Zaprepašćujuće su to brojke za zemlju s velikom žitnicom, kao što su Slavonija i Baranja, a koje su dio velikog srednjoeuropskog žitorodnog bazena.
- Lani smo uvezli 68.872 tone pekarskih proizvoda, a preklani 63.500 tona - kaže direktorica Žitozajednice (ŽZ) Nada Barišić. Domaća mlinsko-pekarska industrija na udaru je stalnog rasta tog uvoza - 2014. taj je uvoz bio 49.000, a lani se popeo na 69.000 tona.
- U 2017. godini dogodio se pad uvoza kruha, no u 2018. on se ponovo povećao - s 9500 na 10.900 tona - ističe Barišić. Najveći je porast uvoza tosta - s preklanjskih 1700 na lanjskih 2700 tona. Uz kruh i tost, uvoz pizza, pita i sl. također je lani rastao, i to s 9700 na 10.900 tona, a u toj su kategoriji i medenjaci, keksi i vafli - dio konditorske industrije. Nekada su potonji proizvodi bili nositelji rasta tog uvoza, no sada su u skladnosti s uvozom pekarskog dijela. Rast tog uvoza nastavljen je i u prvih sedam mjeseci 2019., kada je, podatci su ŽZa zabilježen porst uvezenog kruha za čak 30 % prema 2018., slatkih pekarskih proizvoda za 28 %, a uvoz pizza, pita i sl. je kao lani.

Kako objasniti toliki rast uvoza pekarskih proizvoda u zemlji žitnici? U ŽZ-u upozoravaju na negativan utjecaj takvih trendova na domaću proizvodnju. Jer, imamo sve manju potrebu za domaćom pšenicom, pa ju, što je najgori scenarij, kao jeftinu sirovinu, i to u najgorem trenutku - odmah nakon skidanja s polja, bez ikakve dodatne vrijednosti, izvozimo, a uvozimo gotove pekarske proizvode, znači, robu s dodatnom vrijednošću, udarajući takvim disparitetom na domaću proizvodnju.
- Vjerojatno taj uvoz gotovih pekarskih proizvoda najviše prođe kroz trgovačke centre, tu su damping-cijene - dodaje Barišić.
U žetvi 2019. Hrvatska je proizvela 770.000 pšenice, a u prvih sedam mjeseci ove godine izvezla ju u količinama od 180.000 tona, najviše u Italiju, potom u BiH. Ipak, poput tračka svjetla na kraju tunela zvuči podatak da smo u prvih sedam mjeseci 2019. izvezli više kruha - 2500 tona nego u cijeloj 2018., kada smo tog proizvoda s dodatnom vrijednošću izvezli 1900 tona. Razlog tome mogao bi biti, ističe Barišić, preuzimanje naših pekarskih industrija od strane stranih ulagača. No izvoz kruha u prvih sedam mejseci 2019. ipak je tri puta manji od njegova uvoza u tom vremenu. Jer u prvih sedam mjeseci ove godine uvezeno ga je 7500 tona. Suzana Župan