Jedan od svakako najvažnijih političkih događaja ove godine, nakon europskih izbora, jesu i oni predsjednički. Na izbore ćemo potkraj godine, a predsjednički izbori bit će i dobar uvod za parlamentarne koji su na rasporedu sljedeće godine.

U izbornoj utrci za Pantovčak sve je više kandidata, ali i jača interes javnosti te su i brojne ankete trenutačnih preferencija hrvatskih birača sve učestalije. Tako se tijekom i ove kampanje, kao i pred svake izbore, nižu objave rezultata predizbornih anketa različitih agencija koje se bave istraživanjem raspoloženja javnog mnijenja. No, statistike pokazuje da rijetko koja predizborna anketa na kraju bude posve točna te se konačni potvrđeni rezultati više ili manje razlikuju od rezultata obznanjenih ranije, na temelju ispitivanja javnosti glede sklonosti birača pojedinim kandidatima ili strankama. Pritom je, naravno, važno znati kako sklonosti birača pojedinoj opciji nisu iste kad se ankete rade godinu dana prije izbora, ili pak mjesec ili tjedan dana do izbora. Uglavnom, koliko god predizborne ankete bile objektivne, uvijek je moguća i manipulacija kod istraživanja i objavljivanja rezultata, pa nije za čuditi da neke stranke i neki mediji često koriste frizirane analize da bi, prema svojoj volji, poslali poruke drugim političkim strankama. Osim toga, moguće je da se rezultati takvih anketa koriste na agresivan način, da bi se neopredijeljeni glasači zainteresirali za favorite koje se forsira.

Mogu li dakle predizborne ankete u političkoj borbi za glasove biti učinkovito oružje, ili se njihov utjecaj precjenjuje? Jesu li i koliko pouzdane? Mogu li dovesti do kontraproduktivnih učinaka, i ima li smisla manipulacija njihovim rezultatima? Pitanja su to koja se nameću uzimajući u obzir dosad viđeno na prijašnjim izborima te činjenicu da će još više od godinu dana (do parlamentarnih izbora), biračima i više nego inače biti servirani različiti rezultati različitih anketa, a da pozadina ipak ne krije pokušaj manipulacije, premda ni to ne treba isključiti. Nadalje, rezultati anketa uvijek su atraktivna i popularna tema, pa su i birači bombardirani rezultatima rejtinga pojedinih stranaka i političara. A koji je cilj toga, i ima li javnost uvijek uvid u cijelo istraživanje, uključujući metodologiju i reprezentativnost uzorka te kakva je interpretacija dobivenih rezultata, pitanja su koja također zahtijevaju odgovore potrebne da bi se rezultate provedenih anketa moglo pravilno tumačiti i uspoređivati.

Uglavnom, sa svakim novim izbornim ciklusom u Hrvatskoj dolazi i nesmiljena predizborna kampanja, a sa svakom kampanjom i potencijalna ili stvarna mogućnost manipuliranja predizbornim anketama. Iako su ankete strogo mjerljive - točno se zna broj anketiranih, njihovi odgovori o političkim preferencijama i postotci koji iz njih proizlaze - nakon što prođu medijsku "preradu" one nerijetko postaju prava zbrka u kojoj svatko rezultate tumači prema svojoj volji i interesu. Jednostavnije rečeno, predizborne ankete ubojito su političko oružje!

Stoga je, prihvaćajući takva i slična tumačenja, slovačka vladajuća ljevičarska stranka Smer progurala nedavno u parlamentu zakon kojim se produžuje zabrana objave predizbornih anketa s 14 na 50 dana uoči izbora, što je jedno od najdužih razdoblja u svijetu. Samo Kamerun i Tunis imaju duže razdoblje zabrane. Autori zakona iz Smera kažu da im je cilj zaštititi birače od dezinformacija kako bi oni svoje odluke mogli temeljiti na stranačkom djelovanju i programima. "Političke partije koriste ankete kako bi utjecale na javno mnijenje, zbunjujući birače", navodi se u zakonu. U svijetu je praksa pak različita, od potpunih zabrana bilo kakvih anketa u totalitarnim sustavima, do potpuno liberalnih rješenja. Druga su krajnost Sjedinjene Američke Države u kojima nema nikakvih zabrana i ograničenja, pa se i na dan održavanja izbora provode i objavljuju rezultati predizbornih i izlaznih anketa. Stoga je, primjerice u Južnoafričkoj Republici moratorij na snazi čak mjesec i pol prije izbora, u Luksemburgu mjesec dana, u Argentini, Brazilu i Italiji 15 dana, u Poljskoj 12, u Mađarskoj osam, Češkoj sedam, a u Španjolskoj šest dana prije izbora.

U Hrvatskoj dosad nije regulirano vrijeme zabrane (osim na dan izborne šutnje i dan samih izbora), što prema nekima i nije toliko presudno. Drugo je mišljenje da je nekakva regulativa ipak potrebna jer, primjerice ni jedna predizborna anketa nije pogodila ishod svibanjskih izbora za Europski parlament, a neki su se u procjenama baš gadno preračunali. Promašile su čak i izlazne ankete koje su HDZ-u namijenile pet mandata, a SDP-u samo tri. Dakle, sve agencije koje su predviđale rezultate (tri ankete i jedno istraživanje) promašile su u procjenama. Agencije Ipsos, Promocija i tvrtka Oraclum predvidjeli su s većom ili manjom pogreškom pobjedu HDZ-a te prolaz SDP-a, Živog zida, Amsterdamske koalicije i Mosta te potop liste Mislava Kolakušića, što se baš i nije dogodilo.

No pogreške u predviđanjima izbora normalna su stvar kako u Hrvatskoj, tako i vani. Godina koja će biti upamćena prema najluđim pogreškama u anketama je 2016. Te godine na parlamentarnim izborima predviđala se pobjeda SDP-a, no HDZ ih je potukao. Još su gore pogriješile ankete uoči predsjedničkih izbora u SAD-u koje su kandidatkinji demokrata Hillary Clinton predviđali uvjerljivu pobjedu nad Donaldom Trumpom. Isto tako, u rujnu 2014. godine, Ivo Josipović je ispred tadašnje prve pratiteljice, Kolinde Grabar-Kitarović, prema brojkama iz anketa bio gotovo dvostruko udaljeniji. U prosincu je održan prvi krug izbora. Josipović je dobio 1,24 posto glasova više od Grabar-Kitarović. U drugom je krugu - izgubio!

Bilo kako god, objavljivanje posve krivih "rezultata", prema navodima stručnjaka može biti vrlo opasno za demokraciju, između ostaloga, i zbog toga što mnogi odustaju od izlaska na birališta, ili od svog prvog izbora, ako im ankete sugeriraju da njihov favorit nema šanse prijeći izborni prag, što potpuno iskrivljuje volju birača. Ozbiljni mediji stoga bi se trebali zahvaliti agencijama koje donose pogrešne predizborne prognoze, a građani bi trebali prestati obazirati se na te manipulacije. No, jesu li promašaji slučajni? Možda i nisu, jer tu sad možemo uključiti i "teoriju urota", ili "praksu urota" prema kojima iza svega stoje interesi moćnika poput Georgea Sorosa i nekih ljevičarskih mainstream medija, pa se i kroz takvu, navodnu ili nenavodnu, manipulativnu opciju mogu iščitavati neke predizborne ankete.

Dragan Bagić, profesor s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, objašnjava zašto dolazi do razlika između nekih predizbornih anketa i konačnih rezultata izbora. Napominje kako na rezultat anketa utječe nekoliko čimbenika te da nije lako uspoređivati ankete jedne agencije s rezultatima ankete druge agencije. Veća je vjerojatnost, kaže Bagić, da će telefonska anketa biti s većom pogreškom, jer je i veća mogućnost odbijanja sudjelovanja. "Pitanje je i kako se računaju glasovi onih koji se ne žele izjasniti, ili onih koji su neodlučni, izbacuju li se potpuno iz ankete, ili se ti glasovi preraspodjeljuju. Opet, i ta se preraspodjela može raditi na temelju različitih svjetski priznatih metoda. Također i način formuliranja pitanja može utjecati na neodlučne. Bitno je i vrijeme kad se radi predizborna anketa. Kod telefonskih anketa taj broj neizjašnjenih je mnogo veći, i to je zapravo velik problem i kod svih ostalih država, a ne samo Hrvatske. Zbog toga se rezultati po agencijama ne mogu uspoređivati jer nisu potpuno iste metodologije. Kad uzmete to u obzir i pogreške uzorka, onda vidimo da rejtinzi i nisu previše različiti", objašnjava Bagić te napominje kako ni jedno takvo istraživanje nije dovoljno precizno da bi se moglo predvidjeti tko će dobiti izbore.

Prof. dr. Ivan Rimac, s Pravnog fakulteta u Zagrebu, koji se također znanstveno bavio istraživanjem javnog mnijenja o društvenim i političkim procesima u Hrvatskoj, kaže: "Ako su ankete slične i daju unisone rezultate, više utječu na odaziv nego na to kako se ljudi ponašaju na biralištima. Moguće je da dođe do demotiviranosti onih građana koji podržavaju ili simpatiziraju političku grupaciju kojoj ankete ne daju velike šanse. Motivacija raste ako istraživanja pokazuju da je izborna bitka neizvjesnija. Ako je neka stranka uvjerljivo vodeća, već na toj razini smanjuje se interes za izbore. I oni koji podržavaju ‘pobjednike’ smatraju da njihovi ionako pobjeđuju. A oni drugi, čije opcije gube, demoralizirani su jer smatraju da neće uspjeti utjecati na rezultat", komentira dr. Rimac.

Sve u svemu, jasno je da predizborna istraživanja, odnosno predizborne ankete koje rade za taj posao kompetentne agencije, pružaju određenu sliku raspoloženja javnosti, ali prema tumačenjima mnogih stručnjaka ipak ne utječu presudno na izbore koji su, na kraju krajeva, jedina relevantna anketa. S medijima je druga stvar, njihova uloga osim objektivnog prenošenja rezultata anketa može biti i manipulativna, ovisno kojoj se političkoj opciji daje podrška, na čijoj se promociji radi, a time i na komunikacijskoj propagandi. Ali to je već druga, i duža priča...