PIše: Nikola KUČAR

Sjede dvije žene na klupi. Jedna kaže drugoj: “Neki dan sam prdnula kao mama”. “Za otvoriti vrata ili sumnjivo mračno”, upita druga. “Za otvoriti vrata”. “To znači da dobijaš maminu stražnjicu”. Ovako prepričano zvuči kao vic. Loš vic. Probajmo drugačiji pristup. Dvije sestre susreću se na groblju. Starija slavi rođendan, pa su odlučile posjetiti majčin grob. Razgovor između njih je identičan, no s obzirom na to da sam vas upoznao sa scenom, hoće li vam prepričano i dalje biti smiješno? Ili možda mrvicu tužno? Siguran sam da ima onih koji će ovo smatrati vulgarnim. Phoebe Waller-Bridge, autorica nagrađivane serije Fleabag, čiju sam vam uvodnu scenu treće epizode prve sezone neuspješno pokušao prepričati, nekako uspijeva sve to upakirati u jedan savršeni miks koji me je oduševio. S druge strane poznajem nekoliko ljudi kojima sam ju preporučio, a koji su odustali nakon druge epizode. Razlog? Vjerujte mi, ima ih mnogo. Lik kojega je osmislila već spomenuta, toliko je povremeno pohlepan i sebičan, pa stvarno treba imati želudac provariti ju, no ako joj pružite šansu, ako ju ipak odlučite pobliže upoznati, iza te cinične i izopačene maske koju nosi nalazi se jedna poprilično divna - dobro, možda sam malo pretjerao - djevojka.

Kada se pojavio Black Mirror, točnije kada je postao globalni fenomen o kojemu se priča na kavama, upitan sam vrijedi li to gledanja. Ako preživiš prvu epizodu sa svinjom, sve poslije bit će ti kamilica, bio je moj odgovor. Ta prva gnjusna epizoda Black Mirrora naziva “The National Anthem”, u kojoj britanski premijer opći sa svinjom kako bi otmičari pustili članicu kraljevske obitelji, danas izgleda kao anomalija cijelog serijala čije je ime postalo sinonim kada se priča/piše o drugačijim, neobičnim serijama/filmovima. Slično je i s Fleabag, ako preživite prvih nekoliko epizoda, odnosno ako vas lik koji tumači Phoebe Waller-Bridge prestane šokirati i činiti vam nelagodu, očekuje vas festival emocija. A ako kojim slučajem uspijete dogurati do druge sezone, za koju je autorica nagrađena Emmyjem, bit ćete bogato nagrađeni. Naime, na posljednjoj dodjeli američkih televizijskih nagrada ova BBC-jeva serija, koja je prerasla u fenomen s obje strane Atlantika nakon što ju je kupio Amazon, ukupno je osvojila šest nagrada, među kojima i one za najbolji scenarij i režiju komedije.

“Baš je lijepo znati da je prljava, perverzna, bijesna i zbunjena žena dogurala do Emmyja. Ovo postaje zaista smiješno”, izjavila je na dodjeli Waller-Bridge.

Phoebe Waller-Bridge rođena je 14. srpnja 1985. godine. Svoj glumački debi imala je u Soho Theathru, u predstavi Roaring Trade. Epizodne uloge ostvarila je u serijalima Bad Education i Broadchurch. Tijekom 2016. godine napisala je i glumila u seriji Crashing, emitiranoj na Channel 4, iste godine kada je i premijerno prikazana prva sezona Fleabaga. Waller-Bridge autorica je i hvaljene Ubijanje Eve, nastale prema romanima Lukea Jenningsa, a nedavno je HBO naručio seriju Run, koju je kreirala zajedno s Vicky Jones. Na osobni poziv Daniela Craiga surađivala je s Nealom Purvisom i Robertom Wadeom na scenariju sljedećeg filma iz serijala James Bonda No Time to Die.

Praćenje serija zahtijeva mnogo slobodnog vremena. Primjerice, ako odlučite pogledati najhvaljeniju seriju posljednjih nekoliko godina zvanu Breaking Bad, bit će vam za to potrebno 62 sata. S obzirom na to da tematski nije baš najlaganije štivo, sumnjam kako ćete ju odgledati u manje od tri dana. Što bi također značilo da niste spavali dva dana, pa sam siguran kako ćete propustiti neke od ključnih dijelova serijala. No, jednom kada zavolite seriju, što znači da nužno morate zavoljeti njezine likove, bez obzira na to koliko gnusni oni bili, teško da vas itko može uvjeriti da tratite svoje slobodno vrijeme. Međutim, ako za šest sati, koliko će vam trebati da odgledate obje sezone Fleabaga, ni jednog trena ne osjetite povezanost s glavnim likom, vjerujte mi, sve je u redu.

Jer naša glavna junakinja sve je samo ne simpatična, upravo suprotno. Naime, ona već od prvih minuta prve epizode daje gledateljima na znanje kako ste naišli na jedan totalno drugačiji lik koji će vas natjerati da preispitujete vlastite norme ponašanja, jer gomila crnog humora, sarkazma i brutalne iskrenosti koju servira, povremeno je previše za prosječnog gledatelja humorističnih serija. No, moderna televizija prepuna je neobičnih (preciznije reći sjebanih) likova koji humorom kao obrambenim mehanizmom pokušavaju ostvariti suživot s “normalnim” ljudima. Od Larryja Davida preko BoJack Horsemana sve do naše Fleabag. I ne nasjedajte na priču kako je ovo slično Broad Cityju, High Maintenance, ili pak Russian Doll, s kojima je uspoređuju, jer iako su glavni junaci u svim navedenim serijala nepovratno izgubljeni između želja i realnosti, a posebno imaju problema sa osjećajima s kojima se ne znaju nositi, Phoebe Waller-Bridge uspjela je u samo dvanaest epizoda izgraditi svoj lik, točnije “natjerati” ju da sazrije pred nama gledateljima, što cijelom kompletu daje poseban draž. Ali, ponavljam, treba povremeno imati želudac za njezin perverzan humor.