Regija
PRIZNANJE ZA HUMANITARNI RAD VALENTINI MANDIĆ

Volonterski se posvetila skrbi o napuštenim psima
Objavljeno 4. studenog, 2019.
Valentina (22) do sada je privremeno udomila 126 pasa, čija imena još pamti
BELI MANASTIR

Među četvero ovogodišnjih nositelja Povelje Grada Belog Manastira, koje će im biti uručene 11. studenoga, na Dan grada Belog Manastira, našla se i Valentina Mandić, dvadesetdvogodišnja studentica pete godine zootehnike (lovstvo i pčelarstvo) na osječkom Fakultetu agrobiotehničkih znanosti, gdje planira upisati i doktorat.

Jedna je od najmlađih nositelja gradske Povelje, a zaslužila ju je nesebičnim volonterskim radom (kako kod kuće tako i u belomanastirskoj veterinarskoj stanici) u zbrinjavanju napuštenih pasa.

Sanira posljedice
- Svojim angažmanom i doprinosom uspjela je "pomaknuti stvari" za napuštene pse na području grada. Privremeno je zbrinula mnogo pasa koji su njezinim velikim trudom i angažmanom udomljeni. Svojim volonterskim radom sanira posljedice, ali i djeluje preventivno u rješavanju problema brige i skrbi o napuštenim životinjama - stoji u obrazloženju odluke o dodjeli Povelje. A da je priznanje stiglo u prave ruke, uvjerili smo se "na terenu". Valentinu smo zatekli u lijepo uređenom boksu za pse u Runjaninovoj ulici. Kao mala djeca sedam je četveronožnih čovjekovih najboljih prijatelja skakutalo oko nje, čekajući da se sa svakim pojedinačno poigra.

- Trenutačno je ovdje deset pasa, četiri moja i šest s "privremenim boravkom" - priča, dodajući kako u njezinu boksu obično završavaju štenci ili psi kojima treba posebna njega, pa ne mogu biti smješteni u sklonište. Dan joj počinje oko pet ujutro, jer je pse potrebno nahraniti i očistiti boks. Potom kreće u Osijek na Fakultet ili u veterinarsku stanicu. Odmah nakon povratka vraća se psima i s njima boravi do večeri. Do sada je kroz njezino dvorište prošlo 126 pasa. Sjeća se svakoga od njih i još uvijek im zna imena. Volontiranjem se bavi već osam godina. Sve je počelo samo odlascima u veterinarsku, nakon čega je pse počela donositi kući.

Bio ih je 21
- Prvo je to bilo po jedan pas, a kada se udomi, uzela bi drugog, s vremenom i više njih. Najviše sam u jednom trenutku imala 21 psa - prisjeća se. U lijepom sjećanju ostao joj je i susret sa ženom iz Velike Britanije koja ju je prije tri godine, prilikom posjeta veterinarskoj stanici, zamolila da uzme psića koji joj je jako prirastao srcu, a bio je u skloništu.

- Nazvala ga je Samson. Imao je tek oko mjesec dana, ali, nažalost, nije preživio. Njemu u spomen moj mali azil nazvala je Samsons Sanctuary, a od tada mi šalje donacije i pomaže u udomljivanju pasa u Velikoj Britaniji - kaže Valentina. U nabavi hrane i ostaloga pomažu joj dobri ljudi i veterinarska stanica, a potroši i svoga novca. Važno je istaknuti kako je, zajedno s dvije kolegice, suorganizator akcije šetnje pasa smještenih u skloništu za pse veterinarske stanice.

- Sve skupa pokazalo se jako korisnom akcijom koja usrećuje, kako pse iz skloništa tako i ljude koji se na akciju odazovu - tvrdi, dodajući kako se šetnje organiziraju svake subote, osim ako se ne dogode neki nepredviđeni problemi. Iz višegodišnjeg iskustva, konstatira kako udomljivanje pasa, bar što se Belog Manastira tiče, nije poprimilo željene razmjere. Kada se netko odluči udomiti, to traje vrlo kratko, pa pse vraćaju u sklonište uz razna obrazloženja.

No, nastavlja, ima i onih kojima pas postane najbolji prijatelj. Valentina, inače, od 2011. živi u udomiteljskoj obitelji koja joj svesrdno pomaže...

Ivica Getto
Sve je počelo samo odlascima u veterinarsku stanicu, nakon čega je pse počela donositi kući
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

KREĆE ISPORUKA, INTERES KUPACA VELIK

Lucići proizveli čak šest tisuća božićnih zvijezda

2

ČETVRTI PUT OPERIRANA

Loreni čeljust razdvojili
s dvije pločice od titana

3

ADVENT U VINKOVCIMA - LEDENI ORION

Veliko klizalište, ples na ledu, koncerti...