Josip Paulić i Ivica Belamarić izvedbom su pjesme Milovo sam Ivana Kozarca otvorili svečanost dodjele nagrada jubilarnih, 25. dana Josipa i Ivana Kozarca, utemeljenih još 1995. Dani traju i traju i svake se godine održavaju u listopadu kada je slavonska šuma najljepša, kada njezino zlatno lišće sa stoljetnih hrastova najmilije šušti i šumi, pjeva i diše - poetično je najavila moderatorica Biljana Pavlović.

Pretposljednjega su dana održani Živi kapitali u osnovnim i srednjim školama, no vrhunac je Dana svakako dodjela nagrada, o kojima je odlučivao ocjenjivački sud u sastavu: akademkinja Dubravka Oraić-Tolić, Đuro Vidmarović i Ružica Pšihistal. Iz tekuće su nakladničke produkcije odabrali ono što je prema njihovu sudu bilo najbolje.


Tako je pisanu Povelju uspješnosti (uz keramički odljev s likovima Josipa i Ivana Kozarca) za prvu objavljenu knjigu Neonski bog mržnje dobio Denis Ćosić iz Požege.


- Posrijedi je tekst naglašeno konceptualne prirode koji čini 36 pjesama podijeljenih u tri cjeline, palimpsestno opsesivan, no ujedno i endemski izvorišan, crpilišno podatan u svom kako rječničkom ludizmu tako i u obnovljivoj sintaktičkoj homeopatičnosti, ali i makar diskret­nom semantičkom manihejstvu koje provocira temeljita po­navljanja čitanja lišena i najmanjih perceptivnih ušteda - obrazložio je ocjenjivački sud.


Povelju uspješnosti za najbolju knjigu iz područja književnosti Martin Tišljer dobio je Adam Rajzl, koji dodjeli nije nazočio.


"Nije Rajzl muzealizirao samo šokački govor, već je zasitio njegove dionice i obiljem etnoloških te kulturno-antropoloških podataka koji govore o načinu života i običajima, svakodnevnim navikama slavonskih seljaka - folksdojčera i Šokaca u prvim desetljećima 20. st. Niz je podataka kojima pokazuje kako se ‘velika povijest‘ prelama kroz prizmu ‘male‘" - piše žiri.


Dodjeli nije nazočila ni dobitnica Povelje uspješnosti za najbolju knjigu znanosti Sonetist Antun Gustav Matoš Vlasta Markasović. Povelju za najbolju knjigu iz znanosti slavonskih autora O hrvatskom jeziku i prirodi u jeziku primila je Dubravka Brezak-Stamać iz Zagreba, što Ružica Pšihistal obrazlaže:


"Autorica je dosadašnja istraživanja Matoševa djela dopunila novim interpretacijama simbolike cvijeća i secesijske ornamentacije u Matoševu herbariju, temeljito istražila arhivske izvore (Hrvatski školski muzej) i literaturu te sustavno i pregledno iznijela nove kontekstualne spoznaje iz povijesti hrvatskoga jezika i školstva uspješno povezujući poetička, kulturnopovijesna i sociolingvistička pitanja."

Za knjigu godine u kategoriji znanosti nagrađena je Ivana Buljubašić iz Osijeka za knjigu Oulipo i književnost ograničenja.


"Knjiga prvi put u nas uvodi i tumači pojam poetike ograničenja te ga iz njegova povijesnoga okružja uzdiže kao plodotvoran teorijski alat u analizi suvremenih tekstova hrvatske književnosti", navodi žiri.


Nagrada za knjigu godine u kategoriji književnosti pripala je Jasni Horvat za roman OSvojski što je žiri potkrijepio riječima: "U konceptualnu mrežu hazardskih igara autorica upleće austrijskoga vojskovođu iz 17. i 18. st., koji je osvojio autoricu već u romanu posvećenom gradu Osijeku, Bizarij, te stigao kao glavni lik OSjetnik OSvojski u najnoviji. Roman je građen kao šahovska ploča u kojoj je autorica zaigrala igru s 32 lika, povijesnim činjenicama i emocijama OSvojskoga, gradom Osijekom, slikama igraćih karata i citatima koji pružaju kulturnu pozadinu. (...) Najljepša i najdublja autoričina igra kroz cijeli je roman igra imenom glavnoga lika, koji postaje OSjetnik OSvojski kao emotivna osoba vezana uz Bilje..."

Romanom je autorica željela poručiti da su Slavonija, Baranja i Osijek prostori koji su povijesno osvajani i da je nastupilo doba u kojemu, umjesto da budu osvojeni, sami osvajaju kulturom, naslijeđenim i svime što je u njih upisano. Nagrada je za nju "potvrda pripadnosti prostoru i temama koje ga određuju."