Magazin
JAPAN: ZEMLJA ZALAZEĆEG SUNCA

Duhovi prošlosti i demoni sadašnjosti
Objavljeno 26. listopada, 2019.
OD TV SERIJALA TERROR DO OLIMPIJSKIH IGARA: PREKRASNA HARMONIJA POD NUKLEARNIM KIŠOBRANOM

Druga sezona televizijskog serijala Terror, naslovljena Infamy ("Sramota"), odvija se u SAD-u nakon Japanskih zračnih napada na Pearl Harbor 1941. godine, odnosno nakon ulaska SAD-a u Drugi svjetski rat. Priča tijekom deset epizoda uvlači gledatelje u živote japanskih emigranata i napore s kojima su se susretali kao moguća peta kolona u SAD-u. Prikazana je njihova internacija u sabirne centre, kriza identiteta i potreba za dokazivanjem lojalnosti američkoj domovini. Dodatno se problematiziraju i nepoželjna rasna, religijska i kulturološka pitanja preko zabranjene ljubavi dvoje glavnih likova, amerikaniziranog Japanca Chestera Nakayame (glumac Derek Mio) i Latinoamerikanke Luz Ojede (glumica Cristina Rodlo). Njihovo neobično prepuštanje emocijama na sve načine s lica zemlje pokušava izbrisati interesantna demonica Yuko Tanabe (Kike Sukezane).

OD TRADICIJE DO MODERNOSTI
Tako koncipirana priča usporediva je s aktualnim politikama SAD-a prema pacifičkoj regiji i američkoj prevlaci te preispitivanju odnosa današnjih imigranata prema državama primateljicama. Jer ovi nesretni emigranti današnjice, baš kao i ondašnji očajnici, čekaju uz bodljikave žice budno sanjajući "američki (europski) san". Uplašeni da ih ne sustignu demoni prostora s kojih su izbačeni i odvuku u Yomi-no-Kuni ("Svijet mrtvih"). Fikcija serije Terror - Infamy tako se stapa s realnošću trenutačnih odnosa u kojima Japan iznova pokušava redefinirati vlastitu ulogu u najvažnijem i najpropulzivnijem prostoru na Zemlji - pacifičkoj regiji. Solističku ulogu, koju je već pokušao odigrati u Drugom svjetskom ratu, izašavši iz njega kao gubitnik, samim tim prepuštajući svoje pacifičko leno Amerikancima.

Unatoč svemu, Japan je u američkim kombinacijama bio i ostao nezamjenjiv saveznik na Pacifiku, i kao takav zaklonjen je pod američkim nuklearnim kišobranom. U takvim sigurnosnim uvjetima Zemlja Izlazećeg Sunca, iako bez rudnih, naftnih i plinskih resursa, razvila se u naprednu i inovativnu državu bez premca. Dodjeljivanje XXXII. Olimpijskih igara Tokiju (od 24. srpnja do 9. kolovoza 2020.) dodatno im je priznanje, uz činjenicu da su već bili organizatori Olimpijskih igara davne 1964. godine. Za Japan su OI iduće godine ujedno i motivacija za što bolji prikaz ukupnih društvenih kapaciteta i dosega koje će, doneseni igrama, sljedećeg ljeta razgledati turisti, sportaši, treneri i razni drugi timovi stručnjaka. Svi će oni preko televizijskih ekrana, novina i ostalih komunikacijskih kanala slati dojmove i mišljenja. Svjesno ili nesvjesno uspoređujući današnji Japan s onim što je nekada bio i što su mislili da jest.

Što se pak zapadnjaka tiče, ne toliko davno, u vrijeme samovoljne izolacije u 17. stoljeću, ulazak u Japan bio je dopušten samo jednom Nizozemskom brodu godišnje, i to u posebnu luku. Baš kako je to uspješno približio redatelj Martin Scorsese u izvrsnom filmu Silence (Tišina). U japansku postojbinu više od dva stoljeća nije ulazio gotovo nitko sa zapada, ali zbog velike izduženosti i bezbrojnih otoka, Japanci su imali česta nadiranja i odnose različitih intenziteta s kopnom (Koreja, Kina, Rusija itd.). Kako je izolacija polako labavila, tako je u vrijeme Katarine Velike započelo približavanje Rusa prema Japanu. U Vladivostoku je već tada otvorena prva škola za japanski jezik, a početkom 19. stoljeća kapetan Golovnin je, stjecajem nesretnih okolnosti, bio dugo zatočen među Japancima na Kurilskim otocima (Sjeverni otoci). Za to je vrijeme pisao zabilješke i vršio mjerenja koja su kasnije postala knjiga i podloga za rusku politiku prema Kurilskim otocima. Amerikanci, vidjevši da višestoljetna samoizolacija Japana popušta i da se tamo šuljaju razni čudaci poput Rusa i njihovih pajdaša, poslali su Perryjevu ekspediciju (diplomatska misija SAD-a na Dalekom istoku i Japanu), koja je srušila šogunat i otvorila Japan prema svijetu.

Predugo traumatizirani šogunskom disciplinom i izolacijom, Japanci su objeručke prihvatili Amerikance i s njima 1868. godine ušli u restauraciju Meiji (Meiji je naziv za prevrat kojim je u Japanu skršen šogunat, a vlast je nominalno preuzeo car Meiji). Jednostavno su rezonirali da će lakše izići na kraj s "dalekim" Amerikancima nego sa susjedima. Dobro su odlučili jer je u američkom razdoblju japansko društvo doživjelo ubrzani procvat. Ono se industrijaliziralo i moderniziralo (i na vojnom planu), sa svim popratnim zabavnim, gastronomskim i drugim sadržajima, koje vesele široke narodne mase. No, bez obzira na kulturološko stapanje, ostao je nikad pokoren i samosvjestan dio japanskog društva s čvrstom vjerom u božansko poslanje Cara, Šintoizam, Zen Budizam, elitizam samuraja i vojnu kastu. Oni se nisu mogli pomiriti s modernističkom samsarom i zapadnom društvenom matricom te su postupno nastavili provoditi ekspanzionističku i imperijalnu politiku, u kojoj su pomeli Kinu, Koreju, Filipine i dijelove Rusije (Sjeverni otoci i Sahalin).

RAT I DALJE TRAJE
Nakon Velikog rata na strani Antante, u Drugom svjetskom ratu Japan pokušava rasti kroz "Antikominternski pakt" s Njemačkom i Italijom. Poslije napada na američku havajsku bazu Pearl Harbur i velikih početnih ratnih uspjeha na Pacifiku, realno slab za dugoročno ratovanje i frontalno razvučen, moć Japana polako, ali sigurno, počela je slabjeti. To je jedva dočekala boljševička ekipa s Crvenog trga, koja je godinama s kopna vrebala na Japan već prethodno izvrsno obaviještena o stanju na terenu i namjerama carskog Tokija. Obavijesti su dobivali tijekom cijeloga rata preko tokijskih rezidenata (špijuna) Richarda Zorgea i Osječanina Branka Vukelića. Ispravni obavještajni podatci grupe Ramzaj omogućili su tako SSSR-u da u posljednjoj fazi rata povuče svoje rezervne snage s Dalekog istoka i krene mljeti sve ispred sebe zapadno prema Berlinu. Amerikanci su ubrzo izvršili atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija (6. i 9. kolovoza, 1945.), a pobjednička Sovjetska armija isti se dan vratila i objavila rat Japanu.

Taj rusko-japanski rat nikada nije okončan valjanim mirovnim sporazumom i do danas su propali svi pokušaji mirenja. Naime, Japan, u odnosu prema Rusiji, opterećuje status Kurilskih otoka, koje im je u rujnu 1945. godine preotela Crvena armija, ujedno protjeravši sve stanovnike, uključujući i narod Ainu. Nekoliko godina poslije, Mirovnim sporazumom iz San Francisca, Japan je prepustio suverenitet nad Sahalinom i većim dijelom Kurilskih otoka Sovjetskom Savezu. Ono što Japan nije prepustio je Sjeverni teritorij, odnosno otočje Habomai, te otoke Kunashiri (rus. Kunašir), Shikotan (rus. Šikotan) i Etorofu (rus. Iturup). Istoga dana potpisan je i bilateralni Sigurnosni sporazum između Japana i Sjedinjenih Država, koji je Japan potpuno vezao uz SAD. Smatra se da je tzv. američka poslijeratna okupacija Japana dijelom iznuđena od samih Japanaca jer su se ponovo više bojali nepredvidljivog ruskog mentaliteta nego prosperitetnog američkog, a povijest je pokazala da su ispravno odlučili. Nakon aneksije Kurila Sovjeti nisu oklijevali te su izgradili socijalnu infrastrukturu i naselili svoje ljude na tom terenu. Pretežno vojnike, koji na potezu od Soya zaljeva sigurnosno nadziru Rusku pacifičku flotu i osiguravaju kakav-takav izlaz iz Ohotskog mora na Pacifik. Raspadom SSSR-a bila je potopljena i flota koju, u skladu s mogućnostima, obnavlja moderna Rusija. Za svaku je pohvalu podatak da je Pacifička flota, unatrag dvije godine, proglašena za najbolju flotu ruske mornarice. Osim Rusa, priobalne kombinacije stvara i uznapredovala Narodna Republika Kina. Prije svega, s novim hipersoničnim raketama srednjeg dometa. Tu je blizu i groteskno uznemirujuća Sjeverna Koreja. Više na dužnosti velikoga majstora provokacije. Prema potrebi igrajući se lansiranjem raketa uz samu rusku obalu u Japansko more i tako živcirajući obje zemlje. Načelno je zbog Kim Jong Una Japan za veliki novac kupio rakete srednjeg dometa (IRBM) SW3. Njih će ispaljivati s razarača klase Atagos i skidati sve što leti iz Sjeverne Koreje ili Kine prema teritoriju Japana. Osim što se naoružava tako ozbiljnim naoružanjem, vlada Japana također traži promjenu članka 9. ustava tako da japanska vojska može izići iz svojega ograničenog teritorija (danak izgubljenom Drugom svjetskom ratu), ako joj je svrha pomoć prijateljskim zemljama. Oko toga Japan baca probne balone vezane u samostalne patrole po Perzijskom zaljevu. Sve to uznemiruje i druge aktere na Pacifiku koji traže svoje mjesto pod dalekoazijskim suncem u odnosu prema Japanu i Americi. Ipak, najviše se naglašavaju medijsko konfuzni japansko-ruski odnosi. Rusi, naime, uvjetuju famozni mirovni sporazum odlaskom Amerikanca iz vojnih baza u Japanu. To naravno nije realno ni dobro za stabilnost toga područja. U tom bi se slučaju Kina izbalansirala i došla u poziciji da ugrozi sve na Pacifiku, pa čak i Rusiju. Zbog svega teritorijalni spor i nezavršeni rat dviju zemalja sigurno će do daljnjeg ostati kao "moneta za potkusurivanje i podjarmljenje", kao to kaže stara fraza s balkanskih prostora.

SELA I GRADOVI
Inače, Rusi često otvaraju bilateralu i bacaju demarkacijske mamce potičući Japan da uloži novac u njihovo gospodarstvo. S druge strane, bez znatnijeg ulaza u rudnike Sibira, plinska polja Kamčatka i na plinovod "Moć Sibira", Japan će teško zadržati sadašnji stupanj razvoja. Osim toga, pritisnut razvojem Kine, hirovitošću Sjeverne Koreje i nestabilnošću na Molucima (Molučkim otocima), Japan ponovo traži priključak na euroazijsku suradnju. Prirodno je i normalno da to pokušava preko Rusije. Amerikanci su zbog toga zabrinuti te će nastaviti naglašavati isključivo japanski transpacifički put. Ipak su previše uložili da bi samo promatrali kako se Japan polako i sigurno te samostalno otiskuje prema prostranstvima euroazijskog kontinenta.

U tu svrhu serija Terror: Infamy donekle prizemljuje problem, podsjeća i senzibilizira javnost na dugotrajne i neraskidive odnose Amerikanaca i Japanaca te jasno naznačuje tko se na terenu zalaže za pravu, a tko za krivu stvar. Prva prava kušnja u tim mitološkim, političkim i geografskim nadmetanjima bit će Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine. One će pripremiti teren za javnu japansku redefiniciju političke pat-pozicije u kojoj se sada nalazi. Baš onako kao što su Olimpijske igre u Tokiju 1964. godine vratile Japan na svjetsku pozornicu nakon katastrofe Drugog svjetskog rata.

Mnoge će dobre i loše stvari tada isplivati na površinu. Mnogi će se čuditi besprijekornoj društvenoj organizaciji desetina milijuna Japanaca. Nekada seoskog, a sada discipliniranog urbanog stanovništva, smještenog u gradske aglomeracije u kojima živi četiri petine čistog homogenog japanskog stanovništva. Koje zbog nekoliko razloga i silnica proživljava najveći demografski pad u povijesti čovječanstva. Najvažniji čimbenik natalitetnog sunovrata možda je tradicionalni konzervatizam Japanaca, u čiji društveni supstrat ne mogu ući imigracijski kontingenti s plodnim skupinama ljudi za obnavljanje nacije, kao što se na primjer neprestano događa u otvorenim društvima Europske unije i SAD-a. Predviđanje je takvo da će država sa sadašnjih 126 milijuna stanovnika do 2050. godine imati pad na 107 milijuna ljudi, a do kraja stoljeća, prema ovome stupnju rodnosti, imat će samo 83 milijuna stanovnika! Paralelno će stanovništvo starjeti, što će, uz nedostatak resursa i smanjenje unutarnje potrošnje, zaglaviti Japan u prostoru i vremenu.

Kako god, činjenica jest - sadašnji Japan svojim modernističkim konzervatizmom i dalje fascinanira. Zbog takve magične privlačnosti i Olimpijskih igara sljedećeg će ljeta milijuni ljudi ući fizički, a milijarde preko TV ekrana, u japanske gradove. A njihova politička elita kao prethodnica već je to učinila proteklog tjedna poklonivši se, na svečanosti ustoličenja, japanskom caru Naruhitu te time pozdravivši i novu eru Japana zvanu Reiwa, što znači prekrasna harmonija!

Piše: Dario MAJETIĆ
Japan će sa sadašnjih 126 milijuna stanovnika do 2050. imati pad na 107 milijuna ljudi, a do kraja stoljeća, prema ovome stupnju rodnosti, imat će 83 milijuna stanovnika!
Osim Rusa, priobalne kombinacije stvara i Kina, prije svega s novim hipersoničnim raketama srednjeg dometa. Tu je blizu i groteskno uznemirujuća Sjeverna Koreja...
Japan je u američkim kombinacijama bio i ostao nezamjenjiv saveznik na Pacifiku i, kao takav, zaklonjen je pod moćnim američkim nuklearnim kišobranom.
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

EKSKLUZIVNO: PROF. DR. SC. ANITA PAVKOVIĆ, EKONOMSKI FAKULTET U ZAGREBU

Stoljetna povijest neće se izbrisati: Banke će opstati, ali prilagođene modernom dobu!

2

ARAPSKE SJENE NAD EUROPOM

Usred zime treći val proljeća

3

TEMA TJEDNA: 45 DANA DO PREDSJEDANJA VIJEĆEM EU-A (II.)

Jadranka Polović: Ne možete živjeti mirno ako vam se susjedi tuku