BELI MANASTIR

Nakon nešto više od tri godine, u Beli Manastir se, s restauracije u Slavonskom Brodu, vratio Ćiro, legendarni belomanastirski vlakić - kompozicija sastavljena od parne lokomotive iz 1952. godine i tri pripadajuća vagona.

Doduše, na tračnicama postavljenima u užem gradskom središtu (prekoputa Ljepotice, u dvorištu beljske Mljekare) za sada su samo dva vagona, a treći vagon i lokomotiva dovezeni će biti danas (ponedjeljak). Happy end je to ‘‘muka po Ćiri‘‘ koji je, kao izložbeni primjerak, godinama bio smješten u krugu nekadašnje beljske Šećerane, odnosno prve, nesuđene, hrvatske škrobare. Nakon što se projekt škrobare raspao kao kula od karata, a tvornički krug ostao nečuvan, "sekundarci" su temeljito uništavali kompoziciju, otuđivši, između ostalog, dimnjak i odbojnik s lokomotive… Daljnja devastacija spriječena je njegovim transportom u Slavonski Brod, gdje je u tvrtki Remont i proizvodnja željezničkih vozila (RPV), inače u vlasništvu HŽ Carga, u potpunosti obnovljen.


- Riječ je bila o izuzetno zahtjevnom poslu. Prvo je bilo potrebno isplanirati do koje će razine vlak biti rastavljen kako bi dijelovi bili obnovljeni bez utjecaja na izvornu strukturu - priča Zoran Kirhofer, viši restaurator, nadzornik i planer radova na Ćiri, nastavljajući kako je drvenarija bila gotovo potpuno trula, prepuna crvotočine, piljevine i mahovine. Zbog naslaga lišća krovovi su bili truli, ali je katran na njima uspio spriječiti jače prodiranje vode u unutrašnjost vagona. Ističe kako je čelična konstrukcija sanirana i konzervirana. Na sreću, tvrdi, budući da je lokomotiva 1952. godine izrađena u "Đuri Đakoviću", pronađeni su izvorni nacrti dimnjaka, pa je u tvorničkoj ljevaonici, po nacrtima, izliven novi dimnjak. Kaže da su vagoni prilično stariji od lokomotive, izrađeni u razdoblju od 1910. do 1920. godine. Prvobitno su vagoni bili teretni, a kasnije adaptirani u putničke, za potrebe Belja. Upravo ova činjenica, kaže Mirela Ravas, dipl. etnologinja i antropologinja iz MKRH - Konzervatorski odjel u Osijeku, kompoziciju čini jedinstvenom i iznimno rijetkom.


- Slične lokomotive još postoje, poput one u Osijeku, ali vagona poput ovih, adaptiranih u Kneževu za potrebe beljskih radnika, više nigdje nema - objašnjava Ravas, koja je odradila lavovski dio posla oko zaštite i restauracije Ćire. Izrazila je nadu da će Ćiro postati važan dio grada Belog Manastira i poslužiti za tematske radionice ili druge sadržaje te, u konačnici, biti i turistička atrakcija budući da je riječ o jedinom sačuvanom primjerku uskotračne kompozicije.

I Dinko Cindrić, voditelj restauracije kompozicije, potvrđuje da je posao bio zahtjevan. Podsjeća kako je cijela priča oko spašavanja Ćire počela kada je vidio tekst u Glasu Slavonije o njegovu propadanju, nakon čega je alarmirao ostale dionike… Upozorio je kako bi kompozicija trebala biti ispod nadstrešnice, budući da su za nju sunčeve zrake ‘‘smrt".