Premijer Andrej Plenković u srijedu je najavio cijeli set ekonomskih mjera za 2020. godinu, a, naravno, najviše je odjeknulo povećanje plaća svim državnim i javnim službenicima za 6,12 posto. Time je ujedno potvrdio da zna pravodobno i taktički odreagirati u kriznim trenutcima i kao predsjednik Vlade, ali i šef HDZ-a.

Kao prvo, primirio je HNS, koji je sa svoja četiri zastupnika prijetio izlaskom iz koalicije ako se ne povećaju plaće učiteljima, i otklonio mogućnost prijevremenih izbora. Nadalje, obraćanjem sa saborske govornice unaprijed je izbio argumente za pritiske i štrajkove koje su najavljivali i drugi iz državnih i javnih službi. Zatim, čini se, da je Plenković time započeo predizbornu kampanju i za parlament i za ponovnog šefa HDZ-a, pa je također poslao i poruku svojim stranačkim oponentima da se još uvijek dobro drži realnosti, a manje zapliće o ideološka prepucavanja. Naime vrh HDZ-a navodno je iznenadila najava moguće kandidature vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave za predsjednika stranke. Tako je Plenković dobio najnovijeg izazivača, čiji motivi iznenadne ambicije intrigiraju i mnoge u stranačkom vrhu pa je, kako se doznaje, izazvao pravu pomutnju i pitanje tko i zašto stoji iza, prema nekima, najglasnijeg borca za istinu o vukovarskoj žrtvi i žrtvama. To mu dakako može biti plus, ali nedovoljan želi li postati šef stranke. A i kada se postavi pitanje ostalih eventualnih pretendenata za prvu stranačku fotelju, ostaje dojam da oponenti iz HDZ-a u savezu samo udaraju na Plenkovića kako bi ga na taj način destabilizirali.

Jer podsjetimo, osim bivšeg političkog tajnika HDZ-a i ministra vanjskih i europskih poslova Davora Ive Stiera, koji slovi za najozbiljnijeg izazivača, još četvorica ili petorica su već bivši, ili možemo to i grublje reći - propali političari. Primjerice, bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač, koji je svojim izjavama već isprovocirao većinu HDZ-ovaca, pa i Plenkovića, da kažu kako je on irelevantan za politiku Vlade i HDZ-a. Ambicije na stranačkim izborima iskazao je i već pomalo zaboravljeni svojevremeni potpredsjednik Vlade za investicije Domagoj Ivan Milošević. Stoga su i njegovi motivi totalna nepoznanica.

A što pak reći na to da i bivši šef HDZ-a i kratkotrajni potpredsjednik Vlade Tihomira Oreškovića Tomislav Karamarko također ozbiljno razmišlja o ponovnoj kandidaturi. Jer i u vrhu HDZ-a se doznaje da on nema više puno ljudi u stranci koji bi ga podržali u tom smislu. Osim toga, najveću korist od Karamarkove kandidature imao bi upravo Plenković.