Vjerojatno ćemo se složiti oko toga da je za skladan obiteljski život prije svega potrebna ljubav, nježnost, poštovanje… Međutim, čime se ljubav najviše hrani? Ljubavlju. Čime se prijateljstvo jača? Uzvraćenim prijateljstvom. Kada je dobročinstvo najslađe? Onda kad se na nj uzvrati zahvalnošću. Zašto je, naprotiv, u nekim brakovima i u nekim obiteljima onako strašno hladno? Onda kada nema lijepe riječi, kada nema zahvalnosti, kada nema nježnosti. Jedna zgoda iz Isusova života govori nam upravo koliko je važna zahvalnost.

Dok je Isus išao putem, desetorica gubavaca vikala su i tražila da im pomogne. Guba je bila neizlječiva. Tijelo se kroz više godina raspadalo. I da bi stvar bila još gora, jer je guba bila zarazna, gubavci su bili posve isključeni iz društva, čak i iz vlastite obitelji. Boravili su izvan naselja, u bijednim skloništima. Gotovo živi zakopani. Kad su čuli da prolazi Isus, nisu smjeli prići blizu nego su izdaleka vikali: "Isuse, učitelju, smiluj nam se!". Isus je, naravno, bio ganut. Rekao im je neka odu pokazati se svećenicima – koji su prema židovskim zakonima bili ovlašteni proglasiti nekoga izliječenim od gube. I dok su išli putem da to učine, svi su se očistili! I onda se samo jedan vratio "slaveći Boga u sav glas“. I gle slučajnosti – taj je bio Samarijanac – stranac. I onda Isus – ne bez gorčine – kaže: "Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se ni jedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?".


Isusu je žao te devetorice. Oni su, istina, otišli zdravi, ali zatvoreni u sebe i sebični, zdravi u tijelu, a bolesni u duši. Isusu je žao jer je čudo ostalo samo na tijelu, a vjera i zahvalnost su izostali. Vjerojatno ćemo biti u pravu, pomislimo li da je Isus sve njih ozdravio samo radi onoga Samarijanca. On je ozdravio i u tijelu, i u duhu. Radi toga jednog zahvalnog bolesnika Isus je pomogao i ostaloj devetorici. Toliku snagu ima ljudska zahvalna ljubav!


Već smo u dječjem vrtiću, ili u prvom razredu osnove škole, čuli za "četiri ključa" koja otvaraju srce naših bližnjih. To su on čarobne riječi: "izvoli – hvala – molim – oprosti". Stvarno su čarobne te riječi, kad su iz srca izgovorene. Život nam čine čarobnim. A kada Bogu znamo reći: "Hvala!“, onda nam je tek život ispunjen dubokom radošću. Jer, primjećujemo silno mnoštvo stvari na kojima Bogu možemo biti zahvalni, kao primjerice da danas možemo čitati ovaj tekst. Bogu hvala!