Pregled kolekcija kraljevske obitelji od 15. stoljeća do danas, uz uključena predavanja, razgovore i razmjenu iskustava s kustosima kraljevske kolekcije, konzervatorima i resturatorima koji skrbe za građu - sve je to imala priliku doc. dr. sc. Jasminka Najcer Sabljak, s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku i to zahvaljujući sudjelovanju na desetodnevnoj prestižnoj stipendiji The Royal Collection Studies u Londonu. Utemeljena je 1996. kao godišnja stipendija, a financira ju The Attingham Trust.

Komu je stipendija namijenjena?


- Namijenjena je stučnjacima iz cijeloga svijeta koji se bave kolekcijama, rade na konzervaciji građe, kao i stručnjacima iz aukcijskih kuća te državnim savjetnicima za kulturu. Ove je godine bio 31 sudionik, a kolege su bile iz SAD-a, Australije, Hawaia, Rusije, Italije, Poljske, Njemačke, Belgije, Danke, Engleske te ja iz Hrvatke. Stipendija uključuje obilazak dvoraca, rezidencija, crkvi, kapela, zbirki arhiva, knjižnica, stalnoga postava, privatnih rezidencija, izložbi u Windsoru, Westminster Abbyju, Tower of London, Hampton Court, Banqueting Hause and Queen House, Clarence House, Kensingthon Palace, Kew Palace, Frogmore House, Buckingham Palace, Greenwich.

Kako ste došli do stipendije, netko vam ju je preporučio, jer je već prošao istu, ili...?


- Za stipendiju sam saznala od gospođe Jadranke Lady Beresford-Peirse, koja je sa svojim pokojnim suprugom Henryem osnovala The International Trust for Croatian Monuments u Londonu. Ona već desetljećima promiče hrvatsku kulturnu baštinu diljem Engleske, prikuplja sredstva za njezino očuvanje i obnovu te pomaže usavršavanje naših stručnjaka u Engleskoj.


Na ovoj je stipendiji bila prije 11 godina dr. sc. Ljerka Dulibić, iz Strossmayerove galerije starih majstora HAZU u Zagrebu.
Što je uopće bilo potrebno za ostvariti pravo na sudjelovanje i uživanje u svemu što stipendija nudi? Slutim da nije bilo dovoljno tek prijaviti se.


- Uz aplikacijski obrazac bile su potrebne dvije preporuke, u mom slučaju preporučila me dekanica Helena Sablić-Tomić i ravnateljica Zavičajnog muzeja u Našicama Silvija Lučevnjak. Najvažniji su objavljeni radovi koji dokazuju da se bavite tim područjem i motivacija. Kolegica Ljerka Dulibić bavi se kolekcijom Josipa Jurja Strossmayera, a ja plemićkim kolekcijama istočne Hrvatske, stoga je interes za uvid u kraljevsku kolekciju kod nas obje bio velik.

Osim vas, u 23 godine sudjelovala je samo još jedna osoba iz Hrvatske. Zašto je tomu tako? U Hrvatskoj se slabo zna za nju, teško ju je osvojiti, financirati...?


- Uvjeti za dobivanje stipendije su iskustvo i objavljeni radovi. Stipendiju su pohađali kolege od 30 do 70 godina starosti, većina njih su kolekcionari, kustosi, konzervatori, savjetnici za umjetnine u državnom vlasništvu, ili procjenitelji iz aukcijskih kuća. Da, kod nas se slabo zna za stipendiju, jer mi više pratimo srednjoeuropska zbivanja na području bivše Habsburške Monarhije, a manje udaljenija područja s kojima smo u prošlosti bili u manje vezani, kao što je Engleska.

Iz onoga što ste naveli da stipendija uključuje, vjerujem da vam zavidi veći dio javnosti koji bi rado zavirio u te kutke kraljevskih rezidencija?


- Stipendija pokriva deset dana boravka u Cumberland Lodge, koja se nalazi u Windsor Great Parku, predavanja i obilaske dvoraca i palača Windsorian autobusom, uz vodstvo direktorice stipendije Rebecce Lyons i njezine tajnice Sare Heaton. Moju je stipendiju financirao Lord Glendonbrook, odnosno The Michael Bishop Foundation, kotizaciju je snosio The International Trust for Croatian Monuments, a troškove putovanja Ministarstvo kulture RH.

Prije nego što ste otišli u London sigurno ste imali neka očekivanja, želje? Sumnjam da ste razočarani nakon svega? Obilazak kraljevskih rezidencija samo po sebi zvuči intrigantno. Što ste mislili da ćete zateći u kraljevskim riznicama - pretpostavljam mnogo umjetnina - a što jeste zatekli? Što je bilo predmetom vaših istraživanja?


- Očekivala sam vidjeti prekrasno uređene dvorce i vrhunska umjetnička djela i da, to sam i vidjela, stotine umjetnina koje sam do sada mogla viđati samo u pregledima povijesti umjetnost. Svima nam se od količine građe već priviđalo radi li se o originalima ili kopijama, npr. Mantegna, Van Dyck, Rubens, Canelletoa..., ali ono što je daleko nadmašilo moja očekivanja to su međuljudski odnosi i pristup nama stučnjacima, vrhunska predavanja, način izlaganja i pohrane građe te savršena organizacija te način kako oni promišljaju i cijene kulturnu baštinu! I ono što je najvažnije njima i nama, međusobno je povezivanje stručnjaka iz cijeloga svijeta, jer mi smo sada članovi The Attingham Family.

Hoćete li nešto od toga objaviti u obliku teksta, znanstvenog rada?


- Planiram napraviti niz predavanja u sklopu doktorske škole na našem Sveučilištu te podijeliti iskustva s mojim studentima te budućim povjesničarima umjetnosti na Filozofskim fakultetu u Osijeku. Planiram njih povezati i provesti bar kroz otvorene postave kraljevskih kolekcija. I, naravno, primijeniti ovo bogato iskustvo u očuvanju i komuniciranju kulturne baštine plemićkih obitelji istočne Hrvatske!

Kada podvučete crtu, što je najbolje bilo u tih 10 dana?



- Sjajno iskustvo, prekrasni ljudi i stručnjaci, poznanstva koja ostaju trajna, nepregledno bogatstvo umjetnina te mogućnost uvida u jednu od najvrednijih kolekcija u svijetu!