Grupa Denis&Denis i pjesme “Ja sam lažljiva”, “Soba 23”, “Program tvog kompjutera” obilježili su jednu glazbenu eru. Zaštitni znak grupe, Marina Perazić, žena koju život nije mazio, nego joj je zadavao brojne udarce, danas u 61. godini kaže da je većinu prebrodila te da je poslije svakih nastavila život onako kako je najbolje znala. Pretrpjela je obiteljsko nasilje i razvod, a zbog teške financijske krize sudjelovala je i u reality programima.

Glazba joj je, kaže, uvijek bila zvijezda vodilja, a s bendom, koji je svoju popularnost iz razdoblja osamdesetih zadržao do danas, nastupa jednom na mjesec.

- Davor Tolja je kompozitor i producent svih pjesama grupe Denis&Denis, tako da smo on i ja originalni članovi benda. U vrijeme odsluženja Davorova vojnog roka na sceni ga je zamijenio naš dugogodišnji prijatelj Edi Kraljić, koji se pojavljuje u spotovima “Soba 23”, “Ja sam lažljiva”, “Voli me još ovu noć”. Godine 2012. formirali smo bend od deset članova i odsvirali desetak koncerata. Ispostavilo se da smo u toj varijanti preskupi, pa u posljednje vrijeme nastupamo samo Davor i ja bar jednom mjesečno uz matrice. Publici, čini se, nimalo ne smeta što na sceni vidi samo nas dvoje. Vibra na našim nastupima je uvijek jako dobra. Dok god sam u stanju zadovoljiti publiku, bit ću na sceni. Kad to više ne bude slučaj, povući ću se dostojanstveno – kaže Marina na početku razgovora.

Kako je grupa dobila ime?

- Davor me je jednog dana iznenadio svojim odabirom imena kojim nisam bila nimalo oduševljena. U to vrijeme čitao je SF časopis Sirius, pa je u jednoj od pripovjedaka pronašao ime kompanije koja se zvala Denis&Denis. Bio je toliko oduševljen imenom da je već prije mog dolaska na probu na kasetama s demovrpcama koje smo pripremili da šaljemo radiopostajama i eventualnim izdavačima, ispisao ime benda. Budući da je bio autor svih kompozicija, smatrala sam da je sasvim u redu da jednostavno i bez prigovora prihvatim njegov odabir. Kupio me je tek kad je napravio logotip u kojem se ime Denis&Denis vrti u krug.

Otkad ste se pojavili na sceni osamdesetih godina, niste nikada prestali biti zanimljivi publici. Što je najzaslužnije za to da ste ostali vjerni sebi i svom stilu?

- Iako uporno bježim od popularnosti i očiju javnosti, moram priznati i da postoji zanimanje za mene. Ne mogu objektivno procijeniti zašto je to tako. Da, ostala sam vjerna sebi jer se samo tako osjećam dobro sa sobom. Radim na sebi i mijenjam se, ali ostaje uvijek ta ista osnova, a to je pozitivan pristup životu. Pozitiva, višak energije i znatiželjna priroda osnovne su karakteristike moje osobnosti, što nikako ne znači da sam stalno dobro raspoložena. Imam ja svoje uspone i padove, ali prije svega sam prema sebi iskrena.

Na kojim projektima danas radite?

- Glazbenih projekata nema, ne zato što ne bih željela, nego se jednostavno ne pojavljuju kompozitori i producenti s kojima bih mogla ostvariti sinergiju koju sam imala s ranijim producentima. Stvaranje pjesme doživljavam čarobnim trenutkom spajanja kreativnih energija, u skladu s mojim ranijim iskustvom. Zbog toga pjesme koje sam otpjevala nisu klišej, odnosno kopija nekih drugih pjesama.

Koliko vas raduje činjenica da se vaše pjesme slušaju nakon 30 godina?

- To je blagoslov koji prihvaćam s mnogo zahvalnosti, kao i gomilu pozitivne energije koju mi svakodnevno šalju brojni slušatelji radiopostaja na kojima se naše pjesme i danas vrlo često vrte u cijeloj regiji.

Možete li se prisjetiti kako je nastala vaša pjesma “Ja sam lažljiva”?

- Sve pjesme su nastale tako što bi Davor napravio kompoziciju s okvirnom linijom vokala, a ujedno bi mi donekle dočarao atmosferu, tako da sam mogla osjetiti vibru pa bih ja otpjevala melodijsku liniju sa “papapa” i time definirala svaki slog. Zapravo, cijela glazbena rečenica je bila formirana i jasno određena. Pjesmu “Ja sam lažljiva” napisala je Alka Vuica i s lakoćom se pronašla u veseloj ljetnoj melodiji. Poznavale smo se tada već neko vrijeme, ali vrlo površno, preko nekih nama jako dragih ljudi. Jednostavno se dogodila ta naša povezanost, toliko spontano da je bilo čarobno.

Da možete izdvojiti jedan značajan trenutak u karijeri, koji bi to bio?

- U ovom trenutku mi je prvo palo na pamet naše pojavljivanje na Mesamu 1986. godine s kompozicijom “Oaza snova”. Ta pjesma me potpuno očarala, prvo Davorova kompozicija, a kad je stigao tekst Mladena Popovića, potpuno me oborio s nogu. Četiri dana sam bila promukla jer sam se uplašila da nisam dorasla snazi koju je nosio taj tekst. Treba mnogo samopouzdanja da izneseš tako moćnu priču! Organizator festivala je strpljivo čekao da se priberem i skupim snagu, stoga je izrada Mesamove ploče zbog mene kasnila. Vjerovali su u mene i u tu pjesmu, što se poslije pokazalo potpuno ispravnim, jer je kompozicija dobila treću nagradu publike, a je sam dobila nagradu stručnog žirija za najbolju interpretaciju.