Hrvatski umjetnik s pariškom adresom, Davor Vrankić, crtačka je zvijezda. Izložba Obećavam ti čudo, koja se u Muzeju suvremene umjetnosti otvara 25. listopada, bit će njegova do sada najveća izložba u Hrvatskoj na kojoj će se moći vidjeti radovi koji od početka 90-ih pa do crteža nastalih netom pred izložbu u Zagrebu. Uz izložbu je tiskana opsežna dvojezična monografija s tekstovima teoretičarke umjetnosti Leonide Kovač i kustosice izložbe Kristine Bonjeković Stojković, a grafički dizajn potpisuje Mirko Ilić.

"Koristeći isključivo grafitnu olovku 0,9 2B, bez skice i predloška, Davor stvara crteže impresivno velikih dimenzija koji se, poput živih entiteta, kako sam kaže, ‘spontano hrane svim mogućim, novim vizualnim iskustvima‘, a ta vizualna iskustva kod njega vrlo su široka i kreću se od stripovske i underground kulture preko proučavanja omota ploča i slušanja avangardnih zvukova do uranjanja u ekspresivnost nijemog filma i same filmske klasike, da bi, dolaskom u Pariz, duhovno srodstvo pronašao u starim majstorima. Rezultat su fantazmagorični svjetovi koji odražavaju ono što umjetnik naziva ‘osobnim realizmom‘. Vrankić se tako poigrava percepcijom promatrača, kako sam kaže: Ono što vidimo u jednom trenutku čini nam se blisko, a već u drugom postaje strano i čudno", najavljuju izložbu.

MSU u svom fundusu posjeduje tvoja djela, no ovo je prvi put da se ondje samostalnom izložbom predstavljaš. Zašto tek sad? Sumnjam da s njihove strane nije bilo interesa. Je li tvoj kalendar bio prekrcan?


- Ideja i prijedlog za ovu izložbu postojali su još 2014., kada me ravnateljica MSU-a, gospođa Snježana Pintarić pozvala da izlažem. Kako sam u međuvremenu imao već unaprijed dogovorene projekte, trebalo je uskladiti moj raspored s muzejskim. Nekoliko smo godina razmišljali o konceptu, obujmu izložbe i prostoru, s tim da je trebalo isplanirati i trenutak u kojem će dovoljan broj radova biti dostupan za izložbu. Konačno, kada se sve posložilo, prije godinu i pol dana intenzivno smo počeli pripremati i uobličavati izložbu.

Često si dijelom skupnih izložbi, posebice u Parizu. Je li to za održavanje kondicije?


- S obzirom na dugotrajan proces u realizaciji radova, za samostalnu izložbu treba mi dosta vremena. Skupne mi izložbe omogućuju stalnu prisutnost na likovnoj sceni, a istodobno i mogućnost pokazivanja radova u nekom prirodnom ritmu po kojem nastaju.

Druga ti je to ovogodišnja samostalna izložba. Imaju li ova zagrebačka i ona proljetos u Francuskoj Meeting Point dodirnih točaka?


- Izložba u Centru za suvremenu umjetnost À cent metrès du centre du monde u Perpignanu i ova u MSU-u imaju nekoliko dodirnih točaka. I jedan i drugi prostor su veliki oko 1000 m2, pa smo se u oba slučaja odlučili pokazati presjek radova nastalih u posljednjih 25 godina. Postojala je zajednička jezgra radova, ista u obje izložbe, s razlikom što će u MSU-u biti prvi put pokazan velik broj recentnih radova. Osim toga, u Perpignanu, kao i u Zagrebu, imao sam konačno mogućnost pokazati velike formate crteža u onom obujmu i kako mi galerijski prostori najčešće to nisu mogli omogućiti. Zanimljivo je da ću u MSU-u prvi put pokazati pojedine radove od prije 20 godina koje nisam nikada izložio, koji su konačno u ovom izložbenom konceptu našli svoje mjesto.

Zagrebačka izložba ima neobičan naziv I Promise You a Miracle. Što se krije iza naziva?


- To je odlično pitanje. Moglo bi se preforumulirati i kao što se krije iza slike ili što se krije iza onoga što percipiramo kao “stvarno”. Naziv izložbe, kao i većina radova iz toga ciklusa, poigrava se ambivalentnom atmosferom u kojoj istodobno žive osjećaj izgubljenosti i nemoći, kao i naznaka “boljeg sutra”.

Koliko će radova biti izloženo u MSU-u?


- Izložba će pokazati 90 radova podijeljenih u nekoliko ciklusa nastalih od 1994. do danas, s naglaskom na radove koji su proizišli iz procesa istraživanja načela modularno izmjenjivih crteža i njihovih mogućnosti, kao i crteža nastalih od 2016. do 2019. koji će premijerno biti pokazani u sklopu izložbe. Radi se o seriji fantomatskih pejzaža i drugoj seriji gdje se kroz pseudonarativnu igru sukobljavaju “oble i kockaste” forme aludirajući na stanje svijeta danas. Kustoski koncept potpisuje Kristina Bonjeković Stojković koja je ujedno i autorica uvodnog teksta Bačeni u nepoznato u opsežnoj dvojezičnoj monografiji objavljenoj u sklopu ove izložbe. Uz 137 reprodukcija crteža, monografija sadrži i esej O neprošivenome autorice Leonide Kovač, dok vizualno oblikovanje knjige potpisuje Mirko Ilić. Isto tako, za vrijeme trajanja izložbe u prostoru MSU-a započet ću realizaciju monumentalnog crteža dimenzija 200 x 700 cm. Na ovaj način Muzej će tokom mjesec dana postati svojevrsni “atelijer”, a posjetitelji će kroz to vrijeme imati priliku pratiti proces nastajanja crteža.

Gledajući tvoje radove, čini se da si davno dosegnuo maksimum, no uvjerena sam da stalno rasteš i razvijaš se. U kojem smjeru u tvom slučaju ide taj rast i razvoj?


- Ne znam jesam li taj maksimum dosegnuo, zapravo ne razmišljam o tom. Danas, nakon 25 godina rada, olovka mi i dalje omogućava da evoluiram u svom radu i otkrivam nove mogućnosti njezina korištenja. Utoliko volim istovremeno raditi na nekoliko formalno različitih grupa crteža, što je neka vrsta kreativne gimnastike.

Kako ti danas gledaš na svoje početke?



- Razmišljajući danas o svojim počecima, vrati mi se osjećaj nevjerojatne slobode, nesputanosti i determiniranosti. U to vrijeme ništa nisam znao o svijetu umjetnosti, njegovim zakonima, te mi je vjerojatno i to dodatno pomoglo da se uopće ne obazirem na trendove. Počeci su bili teški, no imao sam neograničenu energiju i želju za crtanjem. Zapravo, kada se bavite kreacijom, uvijek ste na početku.