TvObzor
NEOVISNO O ŽANRU, DOBRA GLAZBA JE ITEKAKO ŽIVA

Šest odličnih bendova za koje, vjerojatno, niste čuli
Objavljeno 4. listopada, 2019.

Svaki istinski ljubitelj kvalitetne glazbe reći će vam kako je na top-ljestvicama gotovo nemoguće pronaći nešto što nije neukus i kič. Posebno se to odnosi na posljednjih desetak godina. Međutim, to nikako ne znači kako je dobra glazba mrtva i da ne postoje kvalitetni mladi bendovi. Oni se pojavljuju iz godine u godinu, ali morate kopati kako biste došli do njih. U nastavku vam predstavljamo šest odličnih bendova koji se (za sada) vješto šuljaju ispod radara mainstreama i za koje vrlo vjerojatno niste čuli, a zasigurno im vrijedi pružiti priliku da uđu u vaš glazbeni svijet i obogate ga.



NIGHT MOVES

Nazvavši se prema velikom hitu Boba Segera, bend iz Minneapolisa 2010. godine osnovala su dva srednjoškolska prijatelja John Pelant i Mickey Alfano, koja je povezivala ljubav prema Georgeu Harrisonu, Toddu Rundgrenu, Neilu Youngu i soft-rock bendovima iz sedamdesetih kao što su The Eagles i Fleetwood Mac. S druge strane, slušali su Mercury Rev i The Flaming Lips, a sve to jasno se čuje na njihovu debitantskom albumu "Colored Emotions", objavljenom 2012. Korak naprijed ovaj je obećavajući mladi bend napravio četiri godine poslije s drugim albumom "‘Pennied Days", koji otvara odlična "Carl Sagan", uz koju svakako treba spomenuti i sedamipolminutnu, psihodelijom obojenu "Hiding in the Melody" te završnu laganicu "Only to Live in Your Memories", u kojoj Pelantove vokalne stilizacije podsjećaju na Stevie Nicks. Ipak, najzrelije ostvarenje Night Movesa njihov je ovogodišnji album "‘Can You Really Find Me", pun inventivnih aranžmanskih rješenja (poslušajte "Ribboned Skies"), na kojem su potpuno pronašli svoj zvuk.

MOURN

Za ljubitelje Patti Smith, PJ Harvey i Sleater-Kinney tu je katalonski bend Mourn. Četveročlani sastav koji je do sada objavio tri vrlo dobra studijska albuma: ‘‘Mourn‘‘ (2015.), ‘‘Ha, Ha, He.‘‘ (2016.) i ‘‘Sorpesa Familia‘‘ (2018.), osnovale su Jazz Rodriguez Bueno i Carla Pérez Vas, prijateljice kojima su se, nakon snimanja prvih sirovih akustičnih snimaka priključile Jazzina mlađa sestra Leia (u vrijeme izdavanja albuma prvijenca imala je samo 15 godina) i prijatelj iz djetinjstva Antionio Postius. Žestokom mladenačkom svirkom punkerske energije i tekstovima punima gnjeva bend je privukao pozornost američke izdavačke kuće Captured Tracks, što mu je omogućilo proboj izvan granica Španjolske. Međutim, problemi oko ugovora sa svojim prvim izdavačem (španjolski "Sones") spriječili su ih da ‘‘Ha, Ha, He.‘‘ koncertno promoviraju onako kako su to prvotno zamislili. Prošlogodišnji i njihov najuvjerljiviji album dokaz je da su problemi i frustracije pretvoreni u inspiraciju. U svojoj borbi protiv licemjerja i predrasuda Mourn nikada nije zvučao tako usredotočeno, istovremeno i bijesno.

BLIND PILOT

Indie pop-folk šestorku sa Zapadne obale SAD-a (Portland) čine Israel Nebeker, Ryan Dobrowski, Luke Ydstie, Kati Claborn, Dave Jorgensen i Ian Kristie. Bend čiji zvuk karakteriziraju akustične gitare, bendžo, truba, vibrafon i lijepo posloženo višeglasje, prvi album pod nazivom ‘‘3 Rounds and a Sound‘‘ objavio je 2008. Album je nagovijestio veliki talent Blind Pilota, čija je puna raskoš došla do izražaja na sljedećem, sjajnom "We Are the Tide" (2011.), krcatom vrlo lijepo otpjevanim sjetnim stihovima i prekrasnim nenametljivim melodijama, s kakvima se gotovo nikada nećete susresti u glazbenom mainstreamu. Isplatilo se i petogodišnje čekanje njegova nasljednika "And Then Like Lions", koji je pjevač/gitarist i glavni autor Nebeker napisao nakon niza osobnih trauma, uključujući prekid dugogodišnje romantične veze i smrt oca. Na vrlo dobrom albumu ističu se popistična "Packed Powder" i izrazito melankolična "What is Yet" s dugačkim orkestralnim uvodom.

BLACK PUMAS

Zasad jedini, istoimeni, album benda iz Austina, objavljen prije samo nekoliko mjeseci, plod je suradnje iskusnog producenta i multiinstrumentalista Adriana Quesade i dvadesetsedmogodišnjeg pjevača/tekstopisca Erica Burtona, koji je u Austin došao kao ulični glazbenik s iskustvom pjevanja u crkvenim gospel-zborovima. Ta je kombinacija donijela raskošnu zbirku psihodeličnog soula pod utjecajem Slyja Stonea, Curtisa Mayfielda i drugih velikana žanra, koji su na vrhuncu svoje kreativnosti bili u prvoj polovini sedamdesetih godina prošloga stoljeća. U vrlo kratkom vremenu Black Pumas su se pokazali odličnim koncertnim bendom, čiji nam studijski prvijenac daje za pravo od njih očekivati još puno sjajnih strastvenih vokala, odlične svirke i sofisticiranih, nenametljivih aranžmana kakvi karakteriziraju cijeli debitantski album, na kojemu su udarne pjesme ‘‘Colors‘‘, ‘‘Black Moon Rising‘‘ i završni folk-soul ‘‘Sweet Conversation‘‘.

HISS GOLDEN MESSENGER

Nevjerojatna je lakoća kojom M. C. Taylor, pjevač, gitarist i kreativna snaga ovog peteročlanog benda iz Sjeverne Karoline, iz godine u godinu izbacuje odlične pjesme i albume. Glazbeno ukorijenjeni u tradiciji američkog Juga: folk, rock&roll, country-gospel, rhythm and blues ili, jednom riječju - americanu, Hiss Golden Messenger su u dosadašnjih deset godina karijere snimili čak osam studijskih albuma, među kojima je gotovo nemoguće izabrati onaj najbolji. Je li to "Lateness of Dancers" iz 2014., "Heart Like a Levee" (2016.) ili posljednji, ovogodišnji "Terms of Surrender", s njima jednostavno ne možete promašiti. M. C. Taylorovi stihovi suočavaju se s temama poput iskrenosti, povjerenja, krivnje, odlazaka i povrataka, života na putu i gubitaka, a prati ih majstorski izvedena glazbena pozadina koja u sjećanje priziva veličanstvene The Band, koji su krajem šezdesetih postavili kamen-temeljac americane i užasno podcijenjene Little Feat iz vremena dok ih je predvodio pokojni Lowell George.

SQUID


Jedan od najuzbudljivijih gitarskih bendova koji su se pojavili u proteklih nekoliko godina svakako je britanski Squid. Ollie Judge (bubnjevi, vokal), Louis Borlase (gitara, vokal), Arthur Leadbetter (klavijature), Laurie Nakivell (bas) i Anton Pearson (gitara) mlada su petorka iz Brightona sklona eksperimentu, na čijem debitantskom obećavajućem EP-ju, nazvanom ‘‘Town Centre" i objavljenom početkom rujna ove godine, u četiri pjesme možete čuti zanimljiv spoj britkih socijalno osviještenih stihova i raznorodnih, naizgled nespojivih, glazbenih smjerova. EP otvara jazzy instrumental "Savage", koji zvuči poput soundtracka za neki film noir, a zatvara ga ambijentalni krautrock komad "Rodeo". U središnjim pjesmama ‘‘Match Bet‘‘ i posebice u "The Cleaner" čuje se da su dečki iz Squida ljubitelji legendarnih novovalnih i post-punk sastava kao što su The B-52‘s, Talking Heads i Television, od kojih djelomično crpe inspiraciju. "Town Centre" u svoj svojoj pozitivnoj ludosti zvuči poput deklaracije neograničenosti.

Piše: Danijel MIKLIĆ

Možda ste propustili...