Objavljeno 3. listopada, 2019.
Propuštanjem prikraćivanja živica će doista brže postići željenu visinu, ali će zato sklop unutar živice biti rijedak jer će biljke biti nedovoljno popunjene grančicama
Osnovni problem pri sadnji živice ili žive ograde je u tome što želimo što prije dobiti živicu željene veličine. Tu nastaje prvi problem, a često nismo ni svjesni pogreške. Naime, u nastojanju da dvorište ili vrt što prije zaklonimo od tuđih pogleda, često nepravilno sadimo živicu, a još češće propuštamo prvo orezivanje misleći da će nam ona tada brže postići potrebnu visinu.
Time stvaramo nepredvidljive teškoće pri formiranju željene živice gustog sklopa. Propuštanjem prikraćivanja živica će doista brže postići željenu visinu, ali će zato sklop unutar živice biti rijedak jer će biljke biti nedovoljno popunjene grančicama pa živica neće biti gusta, niti će stvarati neprozirnu zavjesu, što je osnovna svrha dobre živice. Upravo zato nužno je odmah poslije sadnje živice obaviti prvu rezidbu, odnosno prikraćivanje zasađenih biljaka. Grane koje su prikraćene forsiraju stvaranje novih grančica na biljci koje tako stvaraju gustoću i lijep izgled živice. Neorezane i neprikraćene grane ne stvaraju nove izbojke nego tjeraju k vrhu. Tako biljke brže postižu visinu, ali su rijetke jer nemaju bazalnih grančica koje će stvarati gustoću grma. Naknadnim prikraćivanjem možemo donekle postići nešto gušću živicu, ali ona nikad neće dobiti dovoljno gust sklop te samim time njezina ljepota kojom smo se željeli ograditi nikad neće doći do izražaja, kao što je to kod guste živice.
Dakle, nakon sadnje živicu obvezno moramo prikratiti, odnosno orezati vršne izbojke biljaka i time stvoriti uvjete za bolje grananje i za stvaranje guste krošnje. Za sadnju živice koristimo dobro ukorijenjene, najčešće dvogodišnje biljke koje imaju nekoliko kvalitetno razvijenih grana. Tako radimo ako formiramo živicu od većine ukrasnog grmlja. Živice od kaline, odnosno ligustruma i sličnih biljaka, koje nisu razgranate, formiramo tako da njihove dobro ukorijenjene reznice sadimo na primjeran razmak, a uskoro zatim ih skratimo na nekoliko pupova. Ako uskoro nakon sadnje ne prikratimo zasađenu živicu, ona će tijekom vegetacije potjerati nekoliko jakih izbojaka koji će već za nekoliko godina ostati ogoljeni te će nam takva živica djelovati neugledno i neuredno. Pri prvom orezivanju ostavljamo samo trećinu visine zasađene biljke. Moramo znati i to da rezidbu obavljamo samo kod listopadnog bilja od kojeg podižemo živicu. Kod vazdazelenog bilja, kao što je lovorvišnja, prvo orezivanje možemo obaviti sljedeće godine, ovisno o formi, a kod četinjača prvo orezivanje obavljamo kad biljke dostignu približno željenu visinu.
Listopadno grmlje sadimo na razmak 12 - 20 centimetara, zimzeleno bilje kao što je pitospora ili već spomenuta lovorvišnja sadimo na razmak od 40 do 60 centimetara, jednako kao i četinjače. Sadnjom nekih cvatućih biljaka kao što je, primjerice, forzicija, možemo u rano proljeće imati rascvjetanu žarkožutu živicu. Često se za sadnju koristi pitospora koja ima jaku moć izbijanja bazalnih grana te je uvijek vrlo gusta, čak i onda kad od nje formiramo visoku živicu. Uz to je pitospora otporna na posolicu, sušu te na bolesti i štetnike. Izbor biljaka za sadnju živica je doista velik i možemo pri formiranju koristiti više vrsta biljaka u skupinama da bismo, osobito pri dugim živicama, spriječili monotonost žive ograde. Sve biljke obvezno moramo nakon sadnje zaliti. Biljke pri sadnji ne nagrćemo nego ih ostavljamo zasađene u malenim kanalićima u koje pri zalijevanju ulijevamo vodu. Gnojenje nije nužno pri sadnji jer čak može i nepovoljno djelovati. Gnojidbu možemo obavljati tek sljedećih godina i ona je tada povremeno poželjna. Zemljište za sadnju neka bude dobro prekopano. Radi ravnomjernije sadnje najbolje je uzeti malu letvicu kojom određujemo razmak među biljkama.
Jasminka Knežević
Za sadnju živice koristimo dobro ukorijenjene biljke koje već imaju nekoliko kvalitetno razvijenih grana
Što više šarenih lukovica
Prilikom sadnje lukovica, prije same sadnje potrebno je odlučiti koje vrste biste željeli imati u vrtu u proljeće i u kojoj boji, a zatim krenite u nabavu. Što više posadite, u proljeće će ljepše cvasti, a isto tako dobro je birati veće lukovice koje izgledaju zdravo. Pri sadnji lukovica dobro je saditi ih u skupinama od 10 lukovica i što više vrsta, ovisno o tome kada počinju cvasti.
Velik izbor drveća i grmlja
Ako želite posaditi neko drvo ili grm, sredina listopada pogodna je za te radove, dok je zemlja još topla kako bi se biljka što bolje ukorijenila i pripremila za zimu. Pri planiranju vrta treba obratiti pažnju na izbor drveća i grmova koje sadite jer pojedine vrste u jesen poprimaju predivne boje. Postoje i zimzeleni grmovi koji u jesen poprimaju crvenu boju kao što je žutika (Berberis).
Jesenska sjetva travnjaka
Ako želite posijati travu prije zime, to morate učiniti prije početka studenoga. Za uspješniji rast trave zasijanu površinu dobro je prekriti plastičnom folijom dok se ne pokažu prvi zeleni vrhovi trave. Za rast trave najbolja su lagana, ocijeđena i prozračna tla. Najbolje rezultate prilikom zasnivanja novih ukrasnih travnjaka daje jesenska sjetva. Prije same sjetve potrebno je izravnati površinu.