Doći u Đakovo, a ne posjetiti katedralu - manju baziliku sv. Petra, Ergelu, i to u vrijeme Vezova, ravno je onoj: “Došli u Rim, a nisu vidjeli Papu!” Ma iz kojeg smjera stizali u ovaj grad, dva, 84 metra visoka, tornja Strossmayerove katedrale su orijentir. Grad đakovačkih ili bosanskih i srijemskih biskupa, a od 2008. i sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije, slavonske crkvene pokrajine, pisanu povijest piše od 1239., pa je nedavno obilježio 780. rođendan.

Povijest mu je ispisala mijena ratova i mira, gradnje i stagnacije, vojskovođa i umjetnika, obrtnika, trgovaca..., no, nadasve, povijest i razvoj usko mu se vezuje uz đakovačke biskupe. Bakić, Krtica, Raffay, Mandić, Krapac, Bauerlein, Strossmayer... Potonji mu je dao upravo nju, katedralu, gradivši ju od 1866. do 1882., angažiravši na njoj najbolje graditelje, majstore i umjetnike tog vremena. Svakodnevno joj se dive turisti sa svih strana svijeta, a posjetila su je i dvojica papa - 1927. Ivan XXIII., tada kao msgr. Roncalli, apostolski delegat u Bugarskoj. Papom je proglašen 1958. Upravo je on đakovačku katedralu nazvao “najljepšom crkvom od Venecije do Carigrada”. Drugi Petrov nasljednik u pohodu njoj, 7. lipnja 2003., bio je Ivan Pavao II.


Procjene su da katedralu godišnje posjeti više od 20.000 ljudi, a ta se brojka vezuje i uz broj posjeta Državnoj ergeli Đakovo. Samo u lipnju i prvom srpanjskom vikendu Đakovo posjeti i do sto tisuća osoba; razlog - smotra folklora Đakovački vezovi koji se upravo održavaju 53. put, a koji u grad tada privuku folkloraše iz cijele zemlje i svijeta, tamburaše, goste...

Jer, najveća je to folklorna manifestacija u nas, s tisućama izvođača koji se prve srpanjske nedjelje sliju u svečani mimohod koji gradom prolazi satima. U njemu folklor od Iloka do Prevlake, ma cijelog svijeta, plesači, svirači, lipicanci, svatovske zaprege, jahači, kandžijaši, pjevači, dječica... Grad je tada velika pozornica na otvorenome, a gizdava Šokadija gostoljubivi domaćin. Teče ta vezovska priča od 1967. Đakovo je brendiralo Vezove, a oni svoj grad i sve njegove druge turističke adute kao što je Ergela sa svoje dvije lokacije - Pastuharnom i Ivandvorom. Potonja je zaštićeno kulturno dobro, a 2017. je uzgoj lipicanaca u Slavoniji, Baranji i Srijemu proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom. Dok se u Pastuharni, koja se diči i najsuvremenijom i najvećom zatvorenom jahaonicom u ovom dijelu Europe, odvija dresura i treniranje konja za konjički sport, na Ivandvoru, osnovanom 1912., matično je stado. Za Ergelom, čiji se počeci i stasavanje također vezuju uz đakovačke biskupe, je 513 godina od osnutka i 213 godina organiziranog lipicanskog uzgoja. Uz sam posjet Ergeli, Ivandvoru i konjima, Ergela tijekom cijele godine priređuje atraktivne konjičke sportske i glazbeno-scenske programe koje publika obožava.

Turistički obilazak Đakova, koje ima 27.745 stanovnika, bio bi nepotpun bez njegove stare jezgre, korza, ‘omeđenog’ s jedne strane katedralom, a s druge župnom crkvom Svih svetih. Dok je prvostolnica historicistička građevina, mješavina romanike i gotike, počeci župne crkve vezuju se uz 14. st., kada je bila crkva sv. Lovre, a Turci ju potom pretvaraju u džamiju. Nakon Turaka, dobiva današnje obrise. Njezina unutrašnjost pravi je intiman prostor za duhovne trenutke vjernika. Korzo je u duhu secesije i historicizma, šarmantna, radnjama, prolaznicima i ljetnim vrtovima pulsirajuća šetnica na koju se od 2017. nadovezuje i središnji, Strossmayerov trg, omeđen - Nadbiskupskim dvorom, Sjemeništem, kurijama, Strossmayerovim perivojem, koji je podignuo biskup Raffay... Nadbiskupski dom ili dvor zapravo je dvorac sagrađen u 18. st. u kasnobaroknom stilu, a danas je rezidencija đakovačkih nad/biskupa i mjesto glavnih biskupijskih institucija i ureda. Nadbiskupsko Đakovo ima pet katoličkih crkvi te vjerski objekt na Židovskom groblju, jedinstvenom u svijetu po sačuvanim imenima pokopanih logoraša Židovskog groblja u Đakovu iz 1941./42. Samostanska crkva sestara sv. Križa sagrađena je prije 111 godina, a sestre su lani proslavile 150 godina od dolaska u Đakovo, na poziv biskupa Strossmayera.
Đakovo je i grad dvaju muzeja, parkova, restorana, brojnih kafića, grad obrtnika, gastro i sajamskih priredbi gdje prednjači Đakovo Expo. Njegovo groblje jedno je od najljepših u zemlji. Među brojnim umjetnicima, u njemu je živio i radio i Mozartov šurjak Jakob Haibel, a po njemu je ovdašnja Srednja strukovna škola Antuna Horvata nazvala Haibelove praline.

U gradu su dva hotela, hosteli, prenoćišta, pansioni, privatni smještaji. Grad godišnje posjeti oko 40.000 turista, od čega 70 posto domaćih i 30 posto stranih. Nijemci su godinama strani gosti broj 1. Posjetitelji Đakova su turisti koje zanima kultura, znamenitosti, enogastronomija, povijest, a tu Đakovo ima što ponuditi. Da ima odličan zemljopisni položaj, pretočen i u termin “srce Slavonije”, dokazuje okruženost Đakova obližnjim riječnim lukama i turistima s riječnih kruzera koji pristaju u Osijek, Vukovar, Batinu. Često je i na kartama turističkih obilazaka gostiju s kruzera s Jadrana, odakle u ovaj grad i višesatni obilazak njegovih turističkih aduta stižu gosti i iz Australije, Novog Zelanda, Kanade, SAD-a...