Magazin
AFRIČKA DEMOKRATSKA TRANZICIJA

Dva Sudana, milijun rana
Objavljeno 28. rujna, 2019.
ODLAZAK DIKTATORA OMARA AL-BASHIRA: JESU LI MOGUĆI POŠTENI IZBORI, NOVI USTAV I KONAČAN MIR?

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je pripremio analizu događanja u Sudanu te o mogućnostima rješavanja napetosti u toj državi i imenovanju civilne tranzicijske vlade. Iz opsežne analize "Sudan 2019.: Težak put sudanske demokracije" objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Poslije višemjesečnih masovnih demonstracija, koje su započele u prosincu 2018. godine zbog nedostatka kruha i goriva, Sudanci su postigli dogovor o ostavci dugogodišnjeg predsjednika, diktatora Omara Al-Bashira. Neprekidno je vladao od 1989. godine, ali ga je sada srušila sudanska vojska.

TRANZICIJSKA VLADA
Podsjetimo, Međunarodni kazneni sud u Haagu u srpnju 2008. godine optužio je Al-Bashira za genocid i zločine protiv čovječnosti počinjene u vrijeme rata u Darfuru. Za njegovu vladavinu bila je karakteristična represija protiv tamnoputih građana i prema nemuslimanskom stanovništvu. Sudan je bio na rubu građanskog rata između demonstranata na jednoj strani i jedinica snaga za brzu podršku - Rappid Support Forces (RSF) na drugoj strani, koje su pod neposrednom komandom optuženog za ratne zločine, generala Mohameda Hamdana Dagala. Samozvani general nikada nije bio vojnik niti je završio vojne škole. Vojni čin mu je dodijelio predsjednik Al-Bashir zbog njegove izuzetne okrutnosti u Darfuru. Pripadnici RSF-a bivši su pripadnici arapskih plemenskih milicija Janjaweed. Od 2003. godine pa do danas pripadnici tih milicija počinili su teške zločine u Darfuru, gdje je ubijeno najmanje 300.000 ljudi, tri milijuna stanovnika Darfura se raselilo.

RSF je počinio masakr u Kartumu 3. lipnja 2019., u kojemu je ubijeno 128 demonstranta. Napad se dogodio neposredno prije postizanja sporazuma između vojnog vijeća i opozicije. Inače, samozvani general Dagalo ima dobre odnose sa Saudijskom Arabijom, jer je upravo on zadužen za regrutiranje sudanskih vojnika-plaćenika za borbe u Jemenu na strani saudijske koalicije. No sudanska vojska je u sadašnjoj krizi ostala neutralna i time pokazala svoju profesionalnost.

Poslije dugih i nekoliko puta prekidanih pregovora i uz posredovanje etiopskog premijera Abiya Ahmeda Alija, opozicija i vojska su 17. kolovoza 2019. potpisale "ustavnu povelju" između vojnog vijeća i Koalicije sloboda i promjene. Koaliciju sastavljaju četiri udruženja: Sudansko strukovno udruženje (SPA), Nacionalni konsenzus (NCF), Poziv Sudana (ASC) i Unionisti (DUP). Sporazum bi trebao utvrditi put k formiranju civilne vlade poslije gotovo pola stoljeća vojne vladavine. Unatoč velikom optimizmu građana, još uvijek ostaju sumnje u sposobnost tranzicijske vlade da ograniči utjecaj vojske u političkom životu, posebno jedinice RSF.

Još je jedan ovogodišnji datum iznimno važan - poslije svrgavanja dugogodišnjeg predsjednika Al-Bashira, 11. travnja 2019. postignut je dogovor između vojnog vijeća i opozicije. To je novo poglavlje u novijoj povijesti Sudana, koji je doživio i preživio čak tri građanska rata, i to građanski rat sjevera i juga od 1955. do 1972. godine i između 1983. i 2005. godine, te ratno i etničko čišćenje u Darfuru i južnom Kordofanu, koje je trajalo od 2011. godine do danas.

SUDAN NIJE EGIPAT
U zemljama poput Sudana i mnogim drugima u Africi proces tranzicije u demokraciju suočava se s ozbiljnim izazovima, kao što su nova unutarnja i vanjska politika, ekonomske reforme, osiguranje i zaštita sloboda te izbalansirana vanjska politika. Kad bi se sve to pozitivno riješilo, međunarodna zajednica povukla bi Sudan s crne liste i ukinula sankcije. No postizanje demokratske tranzicije u Sudanu zahtijeva poštene izbore, novi ustav ili promjene postojećeg. Demokratski proces značio bi početak političkih i ekonomskih reformi. Te reforme pogodile bi prije svega vojsku i njezine interese. Prijelazno razdoblje, koje bi prema dogovoru trajalo tri godine i tri mjeseca, bilo bi dovoljno za ulazak u novo razdoblje. Uglavnom, za sada su opozicija i vojska izbjegle radikalne promjene preko noći, kao što se to dogodilo u Egiptu, gdje je došlo do vojnog prevrata 2013. godine. Sudanska iskustva s ograničavanjem uloge vojske preko suradnje, a ne konfrontacijom važna su za cijeli arapski svijet i arapsko proljeće.

Što se pak opozicije tiče, ona je poslije napornih pregovora teško prihvatila dodjelu položaja potpredsjednika privremenog vijeća generalu Dagalu, koji je optužen za ratne zločine. Opozicija i vojno vijeće su prema ustavnoj povelji dogovorili Prijelazno vijeće, koje bi imalo ulogu kolektivnog šefa države. Ima 11 članova (pet iz vojske, pet iz opozicije i jedan nezavisni član). Vijeće je dalo mandat za sastav vlade poznatom i iskusnom ekonomistu Abdullahu Hamduku, koji je službovao kao zamjenik ekonomskog tajnika u UN-ovu odjelu United Nations Economic Commission for Africa (UNEC) od 2011. do 2018. godine. Sve to, međutim, još ne znači da su sporna pitanja potpuno riješena. Postoje snažne sudanske frakcije unutar opozicije koje su bile suzdržane prema sporazumu, kao i neke frakcije koje se uopće nisu htjele pridružiti udruženoj opoziciji.

ČETIRI FAKTORA
Za Sudance su bila i ostala važna četiri faktora, koja su pomogla da su prebrodili tešku fazu nemira i građanski rat s najmanje mogućim gubitcima ako to usporedimo s ostalim događanjima u Egiptu, Libiji, Siriji, Jemenu i Alžiru. U Alžiru tako još nije jasno hoće li alžirska vojska potpuno preuzeti vlast kao u Egiptu ili će dopustiti demokratsku tranziciju po uzoru na Sudan. Putu prema raspletu situacije u Sudanu pridonijela su četiri važna faktora.

Prvi: Patriotska sudanska vojska, koja je odbila pucati na demonstrante, izuzevši jedinice D. Unatoč prepiranjima i nepovjerenju između vojske i opozicije, ustrajavali su na razgovorima za postizanje sporazuma, pri čemu su ostvarili bar minimalna očekivanja demonstranata.

Drugi: Sudanska opozicija sastavljena je iz uglavnom snažnih političkih stranaka s tradicijom, imaju političku zrelost i mudrost. Njihovi aktivisti iz redova civilnog društva očuvali su početni elan s prosvjeda. Pri tome nije došlo do smanjenja elana te anarhije i posljedično gušenja ustanka od strane vojske ili RSF-a. Opozicija je bila u prosvjedima i pregovorima strpljiva prilikom nadilaženja gorućih problema. Prihvatili su moguća i realna rješenja za teške ekonomske i međuetničke probleme Sudana. Nisu zahtijevali isključenje vojske iz političkog procesa. U prijelaznom razdoblju prihvatili su podjelu vlasti s vojskom i tako se nisu uhvatili u zamku i pogreške opozicije u državama tzv. arapskog proljeća.

Treći: Najvažniji faktor je možda to što je sudanska opozicija postigla da vojska ne zloupotrijebi lokalne i društvene osjetljivosti manjina i plemena. Usredotočili su se na jedinstvo Sudanaca, za osiguranje bolje budućnosti njima i budućim generacijama bez ikakve diskriminacije, čiji smo svjedoci bili u vrijeme građanskog rata u južnom Sudanu, Darfuru itd.

Četvrti: Zasluga za postizanje sporazuma ide prije svega etiopskom premijeru Aliju za njegovu neumornu posredničku misiju i Organizaciji afričke unije (OAU). Tako su etiopski premijer i OAU spriječili miješanje pojedinih arapskih država, kao što su recimo Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Saudijska Arabija, da financiraju vojnu huntu i vojni prevrat, kao na primjer u Egiptu. U Egiptu su, naime, u srpnju 2013. godine uz podršku više od 12 milijardi dolara financirali rušenje demokratski izabranog predsjednika Mohameda Morsija.

Sudan, koji je sve do samostalnosti Republike Južni Sudan, važio za najveću afričku državu, sada je treći po veličini u Africi (poslije Alžira i DR Konga) s površinom od 1.886.000 km2. Prema ocjenama iz 2010. godine, Sudan je važio za 17. najbrže rastuću ekonomiju na svijetu. Brz razvoj države, koji je u velikoj mjeri bio zasnovan na prihodima od nafte (unatoč međunarodnim sankcijama) bio je naveden u članku u The New York Timesu 2006. godine. Poslije odcjepljenja Republika Sudan izgubila je 80 % naftnih nalazišta, koja su ostala na teritoriju Republike Južni Sudan. Za izvoz nafte Južni Sudan oslanja se na naftovode preko sudanskih pristaništa na obali Crvenog mora jer je Južni Sudan kontinentalna država, koja nema izlaza na more. Nedostaje im kapaciteta za preradu nafte jer su rafinerije ostale na sjeveru. Sudan i Južni Sudan su tako u kolovozu 2012. godine potpisali sporazum o prijevozu južnosudanske nafte preko sudanskih naftovoda do luke Port Sudan. Danas Sudan proizvede oko 250.000 barela nafte na dan. Sudan je bio sve do odcjepljenja južnog dijela 2011. uglavnom zavisan od izvoza nafte.

VELIKI POTENCIJALI
U prošlosti Sudana poljoprivreda je bila glavni izvor dohotka, zapošljavala je 80 % Sudanaca i predstavljala približno trećinu gospodarskog sektora. Sudan posjeduje 16,9 milijuna hektara navodnjavanih poljoprivrednih površina. Pamuk je glavna izvozna kultura i sastavni dio ekonomije zemlje, a Sudan je također treći najveći svjetski proizvođač sezama odmah iza Indije i Kine. Rijeka Nil je glavni izvor vode za navodnjavanje. Zemlja ima 643 km obale uz Crveno more. Sudan još nije iskoristio velike mogućnosti u ribarstvu, turizmu uz more i u tri nacionalna parka. Glavni faktori, koji ograničavaju brži ekonomski rast Sudana u poljoprivredi su česte suše i nestabilnost zbog građanskog rata. Sudan ima bogate mineralne sirovine koje uključuju azbest, krom, kobalt, bakar, zlato, granit, gips, željezo, kaolin, olovo, mangan, prirodni plin, nikal, ulje, srebro, kositar, uran i cink.

Nova prijelazna vlada Sudana trebat će međunarodnu podršku za reforme i razvoj gospodarstva te za reprogramiranje dugova prema MMF-u i međunarodnim kreditorima. U unutarnjoj politici nova vlada trebat će osigurati međuetnički i međuplemenski mir i konsenzus. U Sudanu živi 36 milijuna stanovnika, 53 % su Arapi, pokraj njih živi gotovo 597 arapiziranih etničkih grupa koje govore više od 400 različitih jezika i narječja.

Analitičari smatraju da se Sudan mora u vanjskoj politici odreći podrške terorizmu i započeti tijesno surađivati s Međunarodnim kaznenim sudom kako bi bile ukinute međunarodne sankcije. Također, ne manje važno, sudanska vojska mora hitno započeti povlačenje 10.000 vojnika iz Jemena. Jer rat u Jemenu nelegalan je i nelegitiman prema međunarodnom pravu i šteti ugledu sudanske vojske. (Ljubljana/Kartum, 3. rujna 2019.)

Priredio: Darko JERKOVIĆ/IFIMES
U Sudanu živi 36 milijuna stanovnika, 53 % su Arapi, pokraj njih živi gotovo 597 arapiziranih etničkih grupa koje govore više od 400 različitih jezika i narječja...
Sudan posjeduje 16,9 milijuna hektara navodnjavanih poljoprivrednih površina. Pamuk je glavna izvozna kultura i sastavni dio ekonomije zemlje...
Poslije svrgavanja dugogodišnjeg sudanskog predsjednika Al-Bashira, 11. travnja 2019. postignut je dogovor između vojnog vijeća i opozicije...
Konzulat u Kartumu
Uspostava diplomatskih odnosa između Republike Sudan i Republike Hrvatske datira od 17. 7. 1992., no bez službenog veleposlanstva u Kartumu. Naime, Veleposlanstvo RH u Arapskoj Republici Egipat nerezidentno pokriva Sudan, Etiopiju, Jemen, Jordan, Libanon, Siriju, UAE, Saudijsku Arabiju, dok radno pokriva Bahrein, Džibuti, Eritreju, Irak i Palestinsku Samoupravu. Tomislav Bošnjak izvanredni je i opunomoćeni veleposlanik u Kairu. Što se pak Sudana tiče, hrvatska je diplomacija ipak izravno nazočna u glavnom gradu Kartumu preko Konzulata Republike Hrvatske. Tamo je El Said Osman Mahgoub, počasni konzul RH. (D.J.)
Papa ljubio cipele
Prigodom svog posjeta Sudanu u travnju ove godine papa Franjo je, u nezabilježenoj gesti, kleknuo i poljubio stopala vođama Južnog Sudana koji su prethodno međusobno godinama ratovali te ih pozvao da se ne vraćaju građanskom ratu. Papa je kazao predsjedniku Salvi Kiiru, njegovu bivšem zamjeniku i vođi pobunjenika Rieku Macharu te trojici potpredsjednika da poštuju primirje koje su potpisali te da se posvete formiranju vlade nacionalnog jedinstva sljedećeg mjeseca. “Molim vas kao brat da ostanete u miru. Molim vas svojim srcem, krenimo naprijed. Bit će mnogo problema, no oni nas neće nadjačati. Riješite svoje probleme”, kazao je papa Franjo. Čelnici su bili šokirani gestom 82-godišnjeg Pape, koji je uz pomoć pomoćnika kleknuo i poljubio cipele dvojici sukobljenih vođa i nekolicini drugih ljudi u prostoriji. Papine riječi izgovorene su u kontekstu napetosti zbog državnog udara u susjednom Sudanu u četvrtak, koji bi mogao potkopati nestabilni mirovni sporazum koji je okončao petogodišnji građanski rat u Južnom Sudanu. Vatikan je okupio južnosudanske vođe na cjelodnevnoj molitvi i propovijedima u Papinoj rezidenciji, u pokušaju smanjivanja podjela između suprotstavljenih strana, uoči tadašnjeg pokušaja formiranja vlade nacionalnog jedinstva u toj ratom devastiranoj afričkoj državi. (D.J.)
Šerijatsko pravo
Pravni sustav u Sudanu temelji se na islamskom šerijatskom pravu. Prema Mirovnom sporazumu iz Naivashija iz 2005. godine, kojim je okončan građanski rat između sjevera i južnog Sudana, Kartum je uveo nekoliko mjera zaštite za nemuslimane. Sudanska upotreba šerijatskog prava je neskladna s tradicijom sudanskog naroda i današnjim vremenom. Muslimani u Sudanu podijeljeni su između salafitske i sufijske denominacije i zato upotreba šerijatskog prava, koji je po volji salafista, nije primjerena za sufije odnosno Darfurce, koji pripadaju sufijama.(D.J.)
Možda ste propustili...

AERONAUTIČKI BIZNIS

I Hrvatska gleda u svemir

SAUDIJSKA ARABIJA: NAJVRELIJI SVJETSKI PIJESAK

Kraljevina koja iz diktature srlja u demokraciju

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana