Zlatni dukat Franjo Josip, poznat i pod nazivom Franz Jozef ili Franc Ios, najpopularniji je zlatnik u Hrvatskoj i susjednim zemljama, a budući da je izrađen od zlata vrlo visoke čistoće, čak 98,6 posto, vrlo je cijenjen i u ostatku svijeta. Dukati su naziv dobili po Franji Josipu, najdugovječnijem austrijskom caru i ugarsko-hrvatskom kralju, čiji se lik nalazi na jednoj strani kovanice. Zlatni dukati Franjo Josip kovani su od 1852. do 1914., a nakon stanke zbog Prvog svjetskog rata, austrijska kovnica novca ponovno ih počinje kovati 1920. Zanimljivo je da sva izdanja ovog zlatnika iskovana od 1920. imaju utisnutu godinu 1915., iako nijedan nije iskovan te godine.

Mali, jednostruki dukat Franc Ios teži 3,49 grama, od čega je 98,6 posto ili 3,44 grama čisto zlato. Izraženo u uncama, taj zlatnik sadrži 0,1106 unci zlata. Promjer mu je 19,75 milimetara, a debljina 0,75 mm, što ga čini neuobičajeno tankim i velikim zlatnikom koji izgleda veći nego druge kovanice izrađene od slične količine plemenitog metala. Veliki ili četverostruki dukat je četiri puta teži od malog. Težina mu je 13,96 grama, od čega je 13.77 grama ili 0.4424 unce čistog zlata. To znači da i ovaj zlatnik ima čistoću od 986/1000. Promjer mu je 39,50 milimetara.


- Dukate su žene kao ukras nosile na ušima, kao naušnice, u kosi, oko vrata, na prsima i na rukama. Uglavnom su bili uvezani u žuti ili narančastožuti konac "brišim", ali su postojali slučajevi da se dukat "okruni", odnosno uokviri zlatnim žicama koje je filigranski izrađivao zlatar - navodi u svom znanstvenom radu o dukatima etnologinja Katarina Dimšić.


Voditeljica Etnološkog odjela vinkovačkog Gradskog muzeja, mr. sc. Ljubica Gligorević, muzejska savjetnica, pojašnjava kako je dukat austrougarski novac, u našim je krajevima bio znak imovnog statusa osobe koja ih nosi i dominantan slavonski nakit i za žene i muškarce.
- Zemlja se prodavala i dobiveni novac pretvarao se u zlatni novac, u dukate, i čuvao se u obiteljima. Postoje veliki i mali dukati i budući da je to autrougarski novac, na aversu je lik cara Franje Josipa, a na reversu, već prema tome jesu li to orlovi ili krune, u narodu su zvani "krunaši", ako je na reversu dukata motiv anđela i grb, narod ih je zvao "petaci" ili "anđelaši", a kada je na reversu malog dukata kruna, nazivali su se "šestaci". To su zlatnici koje su djevojke i mlade snaše nosile kao nakit svugdje gdje su mogli biti postavljeni - na prsima uz svečano ruho, već prema tome koliko su imali velikih dukata, dok su mali bili oko vrata, kao narukvica, izrađivali su se od malih dukata prstenčići i ušnjaci za uši. Žene su, odjevene u svečano ruho, oko vrata nosile broševe od dukatića, a muškarci su imali broš na šokačkoj kapi i zimi na šubari i voljeli su pokazati broš od velikog i više malih dukata i svoje imovno stanje. Neki su znali posuđivati dukate od drugih da bi se, kako bi se reklo, "bolje prodali". No znalo je biti kasnije i problema kada bi se otkrilo to da nisu njegovi već posuđeni dukati. Na našem su terenu bile posebne osobe koje su prodavale dukate i od njih su se mogli kupiti, ali bilo je u optjecaju i krivotvorenih dukata. On koji su kupili lažne dukate, to su tajili jer je to bila sramota. Prodavali su se u omjeru 1:4, ako je mali tisuću kuna, veliki je četiri tisuće - kaže Ljubica Gligorević i dodaje kako je bilo pravilo da se dukati ne nose po noći jer bi mogli biti pokradeni. U narodu se govorilo da se smije nositi najviše 99 dukata, a ne i stoti jer bi se za 100 i preko 100, morao platiti porez državi pa su najbogatije Šokice nosile najviše 99 dukata. Također je bilo pravilo da se javno ne govori koliko tko ima dukata i toga se strogo pridržavaju naši političari - dužnosnici i u imovinskoj kartici ne navode dukate iako ih neki sigurno imaju.