Objavljeno 20. rujna, 2019.
Svatko tko se sjeća života 70-tih i 80-tih godina u nedemokratskoj državi zvanoj Jugoslavija upamtio je naziv zabranjene pjesme zbog čijeg se izvođenja u javnosti išlo čak u zatvor. Riječ je o hrvatskoj nacionalnoj budnici "Oj ti vilo, vilo Velebita". Bilo je dovoljno da netko malo više popije u kakvoj birtiji ili u svatovima i zapjeva spornu pjesmu, uvijek se našao neki doušnik koji bi to prijavio Narodnoj miliciji nakon čega bi krenuo prekršajni progon.
Neki budući istraživač ovog fenomena neka slobodno posegne za stranicama sudske kronike u novinama toga vremena. Tamo će naći mnoštvo primjera o tome kako je tadašnji režim utjerivao disciplinu progoneći one koji su pjevali nedužne pučke pjesme "Vila Velebita", "Ustani bane" ili "Marjane, Marjane". Mnogima je već samo posjedovanje male vinilne ploče "Oj ti vilo, vilo Velebita/ Pjesma ličkog junaka" u izvedbi Hrvatskog seljačkog pjevačkog društva Podgorac iz Gračana iz 1971. predstavljalo relikviju vrijednu čuvanja u kućnoj ladici.
Benigni izvornik
Rijetki su se odlučili tu singlicu i poslušati s kućnog gramofona plašeći hoće li tu subverzivnu pjesmu čuti neki zlonamjerni susjed s dobrim vezama u miliciji, ali su je svejedno čuvali. Iako su stihovi pjesme benigni ("Oj ti vilo, vilo Velebita,/ Ti našeg roda diko,/ Tvoja slava jeste nama sveta,/ Tebi Hrvat kliko:/ Ti vilo Velebita,/Ti našeg roda diko!/ Živila, premila,/ Živila, premila,/ Živila, oj premila/ Ti vilo svih Hrvata!") tadašnji komunistički režim u njoj je vidio tobožnje podsjećanje na Lički ustanak iz 1932., mada je pjesma nastala još u drugoj polovini 19. stoljeća, a prvi puta javno izvedena 1882. Sve se promijenilo 1990. kada se "Vila Velebita" tu i tamo mogla čuti na nekom političkom zboru ili u radijskom eteru pred sami rat u izvođenju Zlatnih dukata i Josipe Lisac. Ta je pjesma uskoro kao i sve nacionalne budnice pala u duboki zaborav. Da pitate djecu koja iz prvih redova kliču gostujućim turbofolkerima i trapovcima iz Srbije na zagrebačkom Rujanfestu i zajedno s njima pjevaju svoje tinejdžerske himne o heroinu i skupim autima jesu li čuli za "Vilu Velebita" vjerojatno bi se susreli sa slijeganjem ramena. Jednostavno, poznatu budnicu zbog kojih se dobivalo milicijskim pendrekom po glavi te završavalo u zatvoru Hrvati su zaboravili i pospremili pod tepih.
Da ta starinska i prilično patetična pjesma ipak postoji u kolektivnoj podsvijesti posvjedočio je zagrebački novinar i aktivist s homoseksualne scene Gordan Duhaček koji se odlučio njome poigrati. U mentalnoj i stihoklepačkoj maniri novinara nekadašnjeg oporbenog lista Feral Tribune Duhaček se odlučio narugati tom nacionalnom simbolu umočivši ga u - govna. Da, dobro ste pročitali, njegova "Govna Velebita" izgledaju ovako: "Oj ti govno, govno Velebita,/ Ti našeg crijeva diko,/ Tvoja slava jeste nama sveta,/ Tebi Hrvat kliko:/Ti govna Velebita,/ Ti našeg crijeva diko!/ Kenjala, premila,/ Kenjala, oj premila,/ Ti stolico svih Hrvata!"...
Naravno, krenula je lavina osuda, neoferalovski pjesnik Duhaček završio je čak u pritvoru, a javili su se oni koji su mu predbacili antihrvatski šovinizam s obzirom da je ovaj mladić s kuferaškim češkim prezimenom u Zagreb stigao iz rodnog Sarajeva. Raspravi oko toga treba li u demokraciji progoniti nekoga tko se sprda s hrvatskim nacionalnim simbolima bez obzira bio on Čeh, Leh, Meh ili Bosanac pridružio se i internetski portal Liberal.hr koji je podsjetio da se Duhaček svojedobno zdušno zauzimao za kažnjavanje Branimira Čolakovića zbog pjevanja prostačkog bećarca pred policajkom tijekom Ljeta valpovačkog. Nadamo se da ovaj incident neće završiti diplomatskim demaršem vladama Češke i BiH, Duhaček je ipak privatna osoba i neshvaćeni manjinac koji ima pravo na svoje mišljenje i svoju koprofagijsku poetiku.
Barok i klasika
Uostalom, iako doseljeni Čeh iz Bosne, Duhaček se nadovezao na najbolje tradicije hrvatske barokne književnosti. Ovdje ćemo djelomice citirati velikog dubrovačkog pjesnika Junija (Đona) Palmotića i njegovu "Gomnaidu": "Govnušinu pripijevati/ spravite se, pjesni moje!/ Nećete se izmrljati/ zasve er gnusno djelo to je,/ čim svud siva zrak sunčani./ Vas si govnen, kneže usrani!/ Govnene su riječi tvoje,/ govnena su tvoja djela,/ u nosu ti govna stoje,/ govna su te odsvud splela,/ u ustijeh djestro hrani./ Vas si govnen, kneže usrani!"…
Bude li se zbog svojih stihova s Twittera morao braniti pred sudom, Duhaček bi mogao posegnuti za pojmom skatološkog humora koji je obožavao jedan od genija klasične glazbe Wolfgang Amadeus Mozart. Poznat je njegov kanon "Leck mich im Arsch" K. 231 (K6 382c) u kome ovaj velikan nudi stih koji ovdje nećemo prevoditi: "Leck mich im A(rsch) g‘schwindi, g‘schwindi!" Skatologija je inače psihološki poremećaj koji opisuje bolesnu potrebu govora o izmetinama. Za ovaj pravosudni manevar potreban je samo dobar psihijatrijski vještak.
Piše: Draško CELING