Trebao je to biti "običan dan u uredu", dugo je sve upućivalo kako će on to doista i biti, a onda je odjednom nastao čisti pakao. Nove turbulencije u Gradskom vrtu izazvao je nevjerojatan rasplet utakmice u kojoj NK Osijek nije uspio svladati posljednjeplasirani Varaždin iako je u 89. minuti vodio sa 2:0. Gosti su u posljednje četiri minute (uključujući sudačku nadoknadu, nap. a.) uspjeli zabiti dva pogotka i izazvati provalu navijačkog bijesa.

Naravno, na udaru je bio trener Dino Skender, čiji je odlazak s klupe jednoglasno tražila većina gledatelja na stadionu. Zapravo, pogodak koji je postigao Vitalij Lisakovič za izjednačenje bio je samo okidač opravdanog nezadovoljstva koje se nakupljalo u gledateljima tijekom cijelog susreta, jer Osijek je u polju izgledao baš - očajno i potpuno neambiciozno kada je imao prilku prelomiti susret. I zato ga je stigla kazna u obliku izjednačenja, a trenera Dinu Skendera i dodatna - gnjev publike.

Tijekom cijele utakmice bijelo-plavi su iskazivali sramotnu neambicioznost u napadačkim akcijama. Bio je to gadljivi "kontrolirani nogomet" u svom punom sjaju. I znate što nas najviše zabrinjava? Što smo nešto slično, samo s povoljnijim ishodom, gledali četiri dana prije u susretu Osijeka II i Kustošije. Dakle, to nije slučajnost, nego očito klupska vizija igre, a ako je to tako, onda je to pravi poraz nogometa u Osijeku. Odmah ćemo staviti ruku u vatru da će takva igra na tribine Gradskog vrta privlačiti sve manje gledatelja. I zato se nešto mora mijenjati, jer Osijek jednostavno ne smije izgledati tako neambiciozno i ubitačno dosadno kao u susretu s Varaždinom. Momčad je izgledala kao da ju je netko silom istjerao na travnjak i kao da jedva čeka završetak te utakmice. Nigdje strasti, nigdje želje za pobjedom, a o želji za dokazivanjem uopće nepristojno je i govoriti nakon takve partije. A nije da se ne može. Utakmice protiv Dinama i Hajduka pokazale su kako je ova momčad Osijeka spremna igrati u visokom tempu, činiti ozbiljan presing, koji ubija suparničke obrane, organizirano napadati, ali ničeg od toga protiv Varaždina nije bilo. Bila je to ona bezbojna i teško probavljiva igra Osijeka, a za takvo izdanje nikoga se ne može amnestirati i zato je revolt publike bio posve razumljiv. Nije problem u remiju, možda čak ni u načinu na koji se dogodio, nego je opet problem u stavu i blijedoj igri koju je pružio Osijek. Užasavajuća je bila neambicioznost koju su iskazali bijelo-plavi.

- Ni meni mnoge stvari u našoj igri nisu bile jasne - priznao je Dino Skender, trener nogometaša Osijeka, pa dodao:

- I unatoč stvarno lošoj predstavi imali smo pobjedu u džepu i stvarno je nevjerojatan način na koji smo je ispustili. Opet, ne mogu pobjeći od istine da smo na kraju dobili točno ono što smo po igri u toj utakmici zaslužili - žestok šamar.

Susret s Varaždinom službeno je bio potvrda kako Osijek opet ima ozbiljnih problema u "malim utakmicama". Kao da igrači biraju utakmice, kao da im je ispod časti potrčati i boriti se kako treba i u susretima s momčadima iz donjeg dijela tablice. To je priča o pobjedničkom mentalitetu, s kojim se Osijek bori sve ove tri godine otkako je klub financijski stabiliziran. Momčad jednostavno nema "killer instinkt". Ne iskazuje želju dokrajčiti suparnika, nego se zadovoljava malim stvarima, pa će radije čuvati prednost nego juriti po još poneki pogodak. Zato ih se teško i postiže, a ovaj način na koji je Osijek igrao protiv Varaždina pogodak ne bi donio još tri dana da mu tog poslijepodneva zvijezde nisu bile naklonjene.

- Do dva pogotka prednosti možda smo došli i nezasluženo. Pokušao sam na poluvremenu razbuditi momčad i upozoriti ju da nismo pravi, ali, očito, u tome nisam uspio - rekao je Skender.

Na kraju, kojoj se to ozbiljnoj momčadi može dogoditi da izgubi dva pogotka prednosti protiv najlošije plasiranog suparnika na ljestvci? Za taj dilentantizam može se optužiti samo - igrače. I nikoga više. O svemu ostalom može se raspravljati, ponajviše o tome zbog čega momčad prečesto djeluje tako rezervirano. To bi već mogla biti krivnja trenera.

- Kada momčad izgleda tako slabo kako smo mi izgledali protiv Varaždina, onda je trener taj koji snosi najveći dio odgovornosti - iskren je bio Skender.

Uglavnom, Osijek se opet, unatoč slici koju pruža tablica (treće mjesto i samo tri boda manje od vodećeg Hajduka, nap. a.), našao u neobranom grožđu. Prije svega jer je opća atmosfera narušena, a ako se vratimo samo pola godine unatrag, brzo ćemo shvatiti kako se ona neće tako lako popraviti. Pred Dinom Skenderom vrlo je izazovno razdoblje. Osječane u sljedećih pet kola čekaju četiri gostovanja, što samo po sebi možda i nije loše, jer će kroz njih imati priliku vratiti dio izgubljenog navijačkog povjerenja. S druge strane, kako je Osijek najčešće izgledao u gostima otkako je Skender na klupi, to je loša vijest. Bijelo-plavi još se nisu do kraja pronašli na gostovanjima. Prečesto im se događala kapitualcija praktično bez ispaljenog metka. I sad tek počinje prava Skenderova odgovornost. Svjestan je i sam kako su potrebne neke ozbiljne odluke vezane uz momčad nakon vrlo neuvjerljivog izdanja protiv Varaždina. Za početak valja pronaći ljude koji će iskazati daleko veću želju i glad za pobjedom i pogodcima, jer da je Osijek i pobijedio u tom susretu s Varaždinom, ostali bi brojni upitnici o načinu na koji je igrao. Jedina je razlika što bi se tada o problemima u igri raspravljalo u znatno opuštenijem ozračju. No možda bi baš to bilo većs opasnost od ove pljuske koju su dobili od Varaždinaca.

Sada će, valjda, napokon shvatiti da nemaju kvalitetu koja im omogućuje odrađivanje posla u utakmicama s momčadima koje su slabije od njih. Zapravo, ne možemo se načuditi kako bijelo-plavi tu lekciju nisu već i naučili. Zašto uvijek osječka momčad mora prvo dotaknuti samo dno prije nego što se počne uzdizati?