Prvog siječnja 2020. godine, nepunih sedam godina nakon što je postala članica Europske unije, Hrvatska će se susresti s jednim od najvećih administrativnih i političkih izazova otkad je postala članica, a to je predsjedanje Vijećem EU-a, kolokvijalno zvano predsjedanje Unijom.

To je redovan posao svih država članica koje se izmjenjuju svakih šest mjeseci kako bi u tom razdoblju predsjedale sastancima Vijeća i pomagale u osiguranju kontinuiteta rada Europske unije. Inače, predsjedanje Vijećem EU-a jedan je od složenijih međunarodnih projekata, stoga su i pripreme u punom zamahu, a Vlada ga je proglasila prioritetom od strateškog značaja te je svim tijelima državne uprave naređeno da moraju surađivati u pripremama i provedbi.

I nizozemski šef diplomacije Stef Blok početkom mjeseca, tijekom posjeta svom kolegi ministru vanjskih i europskih poslova Gordanu Grliću Radmanu u Zagrebu, kazao je da je predsjedanje Vijećem zahtjevna i odgovorna zadaća. Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević primio je, pak, prošloga tjedna u službeni posjet izvršnog direktora Europske obrambene agencije Jorgea Domecqa, a razgovarali su također o istim, ali i obrambenim prioritetima.

Za razliku od primjerice Joška Klisovića, SDP-ova potpredsjednika saborskog Odbora za vanjsku politiku, koji upozorava da bi se Hrvatskoj, kao i Rumunjskoj, moglo dogoditi da zbog unutarpolitičkih bitki ne bude spremna za predsjedanje EU-om, premijer Andrej Plenković prognozira da će predsjedanje biti izazovno zbog vanjskopolitičkih okolnosti. Plenković je također naglasio kako se EU nalazi pred najdinamičnijim mogućim tjednima koji se tiču uređenog ili neuređenog izlaska Ujedinjene Kraljevine iz EU-a. Taj izlazak, istaknuo je, koincidira s dolaskom nove Komisije Ursule von der Leyen, što skupa sa završetkom pregovora o novom višegodišnjem financijskom okviru, predstavlja ključni okvir trenutka prvoga hrvatskog predsjedanja. Takav bi scenarij, dodao je premijer, bio zahtjevan i za zemlje utemeljiteljice Unije.

Dio predsjedanja bit će fokusiran na aktivnosti u Bruxellesu, dio na aktivnosti u Luxembourgu, dio u Strasbourgu, a veliki dio, osobito neformalnih aktivnosti, bit će i u Zagrebu, s glavnim sjedištem u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, na čijem se preuređenju još uvijek intenzivno radi. "Temeljito smo proteklih mjeseci pripremali kalendar našega predsjedanja. Bit će tu brojnih ministarskih sastanaka, konferencija i radnih skupina", najavio je predsjednik Vlade. Upozorio je, u kontekstu rastućega populizma, demagogije i rasta stranaka s antieuropskim sentimentom, koji je najčešće baziran na neznanju, lažima, dezinformacijama, neupućenosti i neinformiranosti, da takve stranke s vrlo preciznom strateškom političkom agendom, plašeći hrvatske građane, stvaraju jedan osjećaj da članstvo u EU-u, za koje su se hrvatske vlade, hrvatski predsjednici i Hrvatski sabor zalagali dobrih dvadeset i nešto godina, postane politički problem. "Naša je zadaća da kao europski orijentirana i Vlada, i stranka, i parlamentarna većina argumentima i dijalogom suzbijamo te političke snage", poručio je premijer.

Govoreći o političkim prioritetima Hrvatske, premijer Plenković istaknuo je četiri točke. Prva je Europa koja raste i koja se razvija, misleći pritom prioritetno na demografske probleme, naročito 14 zemalja članica. "Želimo jačati unutarnje tržište, konkurentnost, ekonomiju država članica, koheziju i konvergenciju. Želimo Europu koja spaja, prometno, energetski, digitalno i infrastrukturno", istaknuo je premijer, govoreći o drugom političkom prioritetu. Treća točka je Europa koja štiti svoje građane, a to je prije svega pitanje sigurnosti, poštivanje prava, europskih vrijednosti i sveobuhvatan pristup migracijama. Četvrto je pitanje globalna uloga Europske unije. Predsjednik Vlade istaknuo je da je Hrvatskoj posebno važna dobra suradnja s novom Europskom komisijom te smatra da je izbor Ursule von der Leyen dobar za budućnost Unije.

Za Hrvatsku je također veliki uspjeh i ovotjedno imenovanje Dubravke Šuice za potpredsjednicu EK-a za demokraciju i demografiju, a prije nje i izbor bivše ministrice vanjskih i europskih poslova Marije Pejčinović-Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe. "U naših prvih šest mjeseci moramo napraviti, ako dođe do nas, i višegodišnji financijski okvir i moramo, ako dođe do neuređenog Brexita, imati platformu za nove partnerske odnose s Ujedinjenom Kraljevinom. To će biti glavne zadaće, uz pomoć novoj Europskoj komisiji u provedbi njezinoga programa", rekao je premijer.

Inače, službene stranice Vijeća EU-a predsjedanje opisuju kroz dvije ključne zadaće - planiranje i predsjedanje sastancima u Vijeću i pripremnim skupinama te predstavljanje Vijeća u odnosima s drugim institucijama EU-a. To znači da će hrvatski službenici, diplomati i političari pripremati, planirati i osiguravati pravilno odvijanje rasprava, pritom zadržavajući neutralan i nepristran stav. Dužnost je predsjedavajuće države osigurati pošten i nepristran okvir za pregovore, promoviranje europske agende, fokusirati se na mogućnosti kompromisa da bi se lakše usvojila legislativa te u svakom trenutku zastupati interese Vijeća u trijalozima, odnosno pregovorima s Europskom komisijom i Europskim parlamentom. Prilikom predsjedanja zadaća je zemlje članice prije svega štititi interese Europske unije, a njezini vlastiti interesi i politički prioriteti moraju biti podređeni europskima.

- U posljednjih nekoliko godina Unija se suočila s nizom kompleksnih međunarodnih, europskih i nacionalnih izazova. Oni uključuju posljedice financijske krize (grčki scenarij), migracijsku krizu, trgovinski rat sa SAD-om, gospodarske sankcije Rusiji, Brexit i njegove posljedice, nepoštivanje vladavine prava u državama Unije, itd. Kao posljedicu tih događanja, predsjedavajuće zemlje dobile su i treću (neslužbenu) zadaću - čvrsto upravljanje političkom agendom i razvojem legislative, brzo reagiranje na trenutačne krize, poput one migrantske ili financijske te sposobnost predviđanja i reagiranja na potencijalne nadolazeće krize. Upravo nošenje s ovom zadaćom često pridonosi općem dojmu i ocjeni uspješnosti predsjedanja pojedine zemlje članice - kazao je za Euraktiv.hr Daniel Mondekar, stručnjak za europska pitanja i direktor konzultantske tvrtke Euronavigator.

Nadalje, svaka država koja predsjeda mora osigurati potrebne financijske i administrativne kapacitete kako bi predsjedanje prošlo u najboljem redu. Hrvatska je odabrala model predsjedanja Vijećem EU-a sa sjedištem u Bruxellesu, tzv. Brussels-based model, a do sada se pokazalo kako se manje države članice EU-a odlučuju za takav model predsjedanja, jer je ekonomičniji i praktičniji. On podrazumijeva i da je najveći broj ljudi koji će predsjedati pripremnim tijelima Vijeća baziran u Bruxellesu, a ključni razlozi za izbor ovog modela jesu potreba pravovremenog, učinkovitog i fleksibilnog donošenja odluka u sklopu zakonodavnog postupka i blizina europskih institucija, što je važno za postupak pregovora i operativno vođenje Vijeća. Istovremeno, u Zagrebu će se odvijati neformalni sastanci na razini ministara i ostalim radnim razinama, navode u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Iako će naše predsjedanje biti podijeljeno između Bruxellesa i Zagreba, ono i dalje predstavlja golem logistički i administrativni napor, zahtijeva visok stupanj političke obveze prema europskom projektu te intenzivnu koordinaciju svih aktera, što u ovom slučaju uključuje i akademsku zajednicu, civilni sektor, ali i realni sektor koji može pridonijeti predsjedanju sponzorstvima i identifikacijom hrvatskih prioriteta u predsjedanju Vijećem EU-a.

No, kako ističe Mondekar, prava moć koju donosi kormilo Unije leži u mogućnosti razvijanja programa prioriteta, odnosno upravljanju političkom agendom te diktiranju tempa u radu na zakonskim rješenjima. Iako država koja predsjeda EU-om nije formalno u mogućnosti promovirati nacionalne interese, ona može kroz europske ključne politike i dokumente isticati neke prioritete koji su od veće važnosti za nju samu. Primjer je Estonija koja je tijekom svojeg predsjedanja promovirala brzi završetak paketa politika jedinstvenog digitalnog tržišta (kibernetička sigurnost, e-uprava, digitalizirani koridori, e-zdravstvo, digitalno poslovanje), i ne treba posebno isticati da je po završetku predsjedanja ta mala nacija ojačala svoju poziciju digitalnih lidera u Europi. Za vjerovati je da će slično razmišljati i hrvatska Vlada. Neformalno se govori i o pridavanju više pozornosti transportnim politikama, energetici i, naravno, regiji te politici proširenja, pa prilika koju pruža predsjedanje daje mogućnost da stvorimo dodanu vrijednost, proširimo interese i nametnemo se kao država koja ima što ponuditi EU-u u sva tri navedena područja. Hrvatsko predsjedanje treba iskoristiti i kako bi se našim poduzetnicima omogućio dodatni razvoj te pronalazak novih partnera i tržišta. Upozoreno je na to i iz Hrvatske udruge poslodavaca.

Uglavnom, ako uspijemo tehnički odraditi sve sastanke i neformalna događanja te aktivno promovirati europske prioritete zajedničkim radom državne administracije, institucija EU-a te poslovne zajednice, možemo govoriti o tome da je RH odradila jako i utjecajno predsjedanje. Ako se ono svede samo na sastanke političara u Zagrebu i na obali Jadrana, uz stručne dogovore samo u Bruxellesu te bez utjecaja poslovnog, akademskog i civilnog sektora, gotovo je sigurno da ćemo ostati pri dnu EU-a kao još jedna nevidljiva članica. Hoće li predsjedanje biti "tehnički dobro određeno", hoće li biti "puka formalnost", ili će se Hrvatska strateški jadno ili jako pozicionirati u Europi, ovisi u potpunosti o nama...