Prije tri godine na portalu scena.hr moglo se pročitati i ovo: Talentiranu glazbenicu šira javnost upoznala je lani u prvoj sezoni showa The Voice. Božidarka Matija Čerina pjeva u četiri benda, magistrica je likovne pedagogije, vodi dječje treninge capoeire, plivački je sudac, volontira s djecom s posebnim potrebama, a trenutno upisuje drugi fakultet.

U glazbu i likovnost zaljubljena je od djetinjstva. Taj magičan svijet umjetnosti otkrili su joj roditelji. Božidarka se potpuno sama probija na glazbenoj sceni. Nema glazbenog menadžera, ni diskografa, sama financira svoje pjesme i spotove, ali ne odustaje. Božidarka je pozitivna i vedra mlada žena koja čvrsto vjeruje u svoj san i slijedi ga. No Božidarka je prerano doznala koliko život može biti težak i okrutan. Njezina majka je godinama bolovala od tumora. Božidarka je imala 18 godina kad joj je preminula majka. A novi šok uslijedio je kad je prije tri godine preminuo i njezin otac, također je obolio od tumora. Neizmjernu ljubav i tugu svojih roditelja opjevala je u pjesmi "Lucylle"...

Što se u međuvremenu zbivalo s Božidarkom Matijom Čerinom, doznajte iz ovog ekskluzivnog razgovora za Magazin Glasa Slavonije.

U današnje doba svemogućeg interneta, sve je o svakome moguće doznati, no da nema Googlea, društvenih mreža i kojekakvih drugih veza, da smo bez toga svega - kako bi se predstavila čitateljima Glasa Slavonije? Drugim riječima, tko je Božidarka Matija Čerina?

- Božidarka Matija Čerina je djevojka koja "nikad ne spava". Često sam čula kroz godine onu staru - tko će tebi soli na rep staviti. Kroz život sam naučila kao mačka dočekati se na noge i kad je najteže dignuti glavu i hodati dalje. Mogu reći za sebe da sam svestrana pa zato u životu puno toga radim i ne osjećam težinu svojih zvrkova. Kroz dan, a ponekad i noć, hodam s osmijehom na licu, i uvijek pokušavam pronaći svjetlo u sivilu i tami. Inače sam društvenjak pa volim vrevu ljudi i šušur. Priznajem, "harambaša" sam, ali onaj osjećajan tip. Obožavam glazbu, umjetnost, životinje, prirodu, ljude, putovanja, more..., plačem kad vidim druge da plaču, ali i kad se dogodi velika sreća bilo meni ili nekome oko mene.

Još malo o tvome životopisu. Što je natjeralo magistricu likovne pedagogije, voditeljicu dječjih treninga, plivačku sutkinju i usto još volonterku za djecu s posebnim potrebama da se uza sve to bavi još i glazbom?

- Ovako, kad čitam pitanje, mislim si kako zaista puno toga radim pa mi nekako prolazi kroz glavu da postoji još nešto što radim pa se sjetih da završavam još jedan studij, a to je Predškolski odgoj, te da sam se upustila i u voditeljske vode. Ma da se još tu iskopati "par" stvari. Inače, glazbu ne vidim kao nešto čime se bavim, već ju vidim kao dio moje prirode i nešto bez čega ne mogu zamisliti svoj život. Prisutna je i dio je mog života od samog rođenja. Ona upotpunjuje moju ličnost te pomoću glazbe mogu izraziti sve ono što osjećam. Kroz svaku pjesmu interpretiram dio sebe. Izrazito mi je bitno, i najsretnija sam, kada oni koji me slušaju dopuste i osjete dio mene kroz moju pjesmu, ali i pronađu dio sebe u njoj.

Kad smo kod javnih nastupa, konkrektno glazbenih, kakva su iskustva iz showa The Voice?

- Moje putovanje u The Voiceu bilo je zbog mojih prijatelja koji su me prijavili bez mog znanja. Iako sam se ljutila isprva na njih, danas sam sretna i zahvalna im na tome. Bilo je itekako radno i ponekad stresno, ali sve nekako opet lako i prirodno. Moram reći da mi je to bilo prekrasno iskustvo gdje sam imala priliku upoznati predivne ljude te raditi s vrhunskim glazbenicima. Osim toga, ljudi koji su stajali "iza kamere", u sjeni, bili su izrazito strpljivi i pažljivi te uvijek na raspolaganju kad sam ih trebala. S nekima sam i danas u kontaktu, a kad se vidimo, to je uvijek iskren zagrljaj i osmijeh. Divni ljudi!

Osim tvojih solo-nastupa, pjevaš (ili si pjevala) s grupom Largo, a bila si (ili još jesi) i s akustičnim triom Sarah Connor & Terminatori. Što nam o tome možeš reći?

- Moj Largo, odnosno moji dečki, uvijek su tu i podrška su u svim mojim koracima. Na žalost, trio Sarah Connor & Terminatori razdvojio se na neke druge projekte, ali nikad se ne zna kada će se opet sastaviti. Trenutno sam pjevačica grupe Cabaret, koja je, kako se šalimo, "Hrvatska u malom", jer su članovi grupe iz cijele Lijepe Naše. Evo, upravo sam se vratila s "male turneje" gdje smo svaki dan pjevali u drugom mjestu ili gradu. Rado se odazovem pozivima bendova za suradnju i još uvijek ne kužim kako sve stižem, ali stignem. Glazba je kao vrtlog pa nekako uvijek imam neki duo ili akustični trio, osim bendova, naravno. Novi akustični duo mi se zove Koko Nut i jako se veselim jer surađujem s jako talentiranom djevojkom. Bit će to jedan itekako interesantan i energičan ženski duo!

Što je i tko najviše utjecao na tvoje glazbeno sazrijevanje, koji autori, izvođači?

- Ah, glazba… glazba mi je, ponavljam, nekako prožela život od malih nogu. Odrasla sam s glazbom kao prirodnom stvari koja se ne može razdvojiti od života. Moji roditelji imali su prekrasno i veliko društvo koje je glazbu cijenilo i voljelo. Često su imali kućna druženja s gitarama u ruci i tekicama prepunim pjesama. Tako sam nekako i ja krenula s njima pjevati. Svatko tko je dolazio kod nas morao je prvo na predstavu u dnevni boravak gdje bi se ja popela na tabure i pjevala. Nitko se nije smio dizati s kauča dok ja ne bih rekla kako je predstava gotova. Sad kad pomislim na to, zaista mi ih je malo i žao. (ha-ha-ha)

Naravno, tu je bila i moja sestra koja je svirala klavir i bila sam joj jaaaako dosadna, kao mali svrab, da me uči svirati klavir. Ona je potaknula roditelje da i mene upišu u glazbenu školu, da me se riješi, i moram priznati kako joj je to bio najbolji potez.

Tako sam odrasla uz Olivera, Meri Cetinić, Zoricu Kondžu, Indexe, Azru itd… Ali veliki utjecaj na moj glazbeni ukus imali su i Aretha Franklin, Tina Turner, Celine Dion, Nina Simone, Janis Joplin, Vaya Con Dios... Osim njih, uživam u glazbi Pink, Skunk Anansie, Pearl Jama, Alice in Chains, Chrisa Cornella, Rage Against the Machine, Radioheada, Florence and the Machine, Amy Winehouse, Adele, Josha Grobana, Lare Fabian, Laure Pausini... i da ne nabrajam dalje jer ih ima jako puno koje volim slušati i koji su utjecali i još utječu na moje glazbeno sazrijevanje. Prije nekoliko godina otkrila sam i Beth Hart, s kojom se mogu nekako povezati u glazbi i njezinu načinu pjevanja. Nju mi je otkrio jedan prijatelj koji mi je došao na nastup gdje sam pjevala rock & blues te mi nakon nastupa rekao kako ga jako podsjećam na nju. Moram priznati da kad sam ju čula, malo me je bilo sram što za nju nisam znala puno, puno ranije.







S pjesmom "Odolijevam" nastupila si i na večeri novih skladbi Dalmatinske šansone u Šibeniku 17. kolovoza. Što je za tebe značio taj nastup? Dojam je da ti je pjesma odlično sjela, a odličan je i videospot... Lirika (tekst pjesmu) također je tvoje djelo. Nešto o svemu tome?

- Toj pjesmi jednostavno nisam uspjela odoljeti. Riječi za tu prekrasnu pjesmu napisao je Alen Orlić, a uglazbio ju je i aranžmanski oživio Duško Rapotec Ute. Pjesma je takva da kad joj dopustite da uđe u vas, imate osjećaj da vam srce kuca u istom ritmu s njom. Ona iz mene izvlači emocije zbog kojih osjećam stiskanje, bol u prsima. Proživljavam svaku riječ kao da je izašla iz mojih misli. Vjerujem da se svatko može pronaći u njoj, jer svi imamo teške trenutke u životu, a ne moraju nužno biti ljubavne prirode. Spot su radili Filip i Slađana Gržinčić, mladi riječki umjetnici koji su odmah shvatili kako želim predstaviti pjesmu te su napravili pravo malo umjetničko djelo! Sam nastup na Dalmatinskoj šansoni u Šibeniku puno mi je značio. Organizacija samog festivala koji vode gospodin Šarac i gospodin Viljac je vrhunska! Atmosfera je bila toliko opuštena i toliko divna da sam još uvijek pod dojmom. Na festivalu sam dobila nagradu za najboljeg debitanta, što mi je bilo prekrasno iznenađenje. Moram zahvaliti orkestru i dirigentu Marušiću koji su maestralno izveli pjesmu. Njihova izvedba omogućila je meni da se potpuno prepustim pjesmi i interpretaciji. Toliko me ponijela da sam se jedva suzdržavala od suza. Mojoj majci je uvijek bila želja da pjevam na Šibenskoj šansoni i ona me je zapravo prvi put "stavila na pozornicu", a moj tata je na svim mojim festivalima bio u prvom redu. Žao mi je što danas više nisu tu i nisu doživjeli moj izlazak na pozornicu.

Pod ugovorom si za aktualni singl s Croatia Recordsom. Možda planovi za album, radi li se na njemu, odnosno na novim pjesmama, tko je uključen u pjesme, snimanje, produkciju...?

- Jako sam sretna što sam ostvarila suradnju s kućom Croatia Records za koju smatram da radi profesionalno i odgovorno. Isto tako nadam se da ćemo i nastaviti suradnju. Planovi su veliki, ali treba raditi korak po korak kako bi sve bilo kvalitetno. Radim s, kako ga ja volim zvati, "tata-matom od zanata", Duškom Rapotecom Uteom. Radimo na novim pjesmama koje će voditi do albuma. Nadamo se da će pjesme naći put do srca ljudi.

Riječka glazbena scena nekad i danas? Ima li novih mladih snaga....?

- Riječka glazbena scena oduvijek je bila jako produktivna pa je tako i danas. Nekad smo bili grad prepoznatljiv po rock i punk sceni, a danas se to, što pod utjecajem naše, a što pod utjecajem svjetske glazbe, malo promijenilo. Ipak, još uvijek se čuju rock i punk i nadam se iskreno da će ih biti sve više. Ima mladih i kvalitetnih snaga i u popu i ostalim žanrovima i zaista se nadam da će naći svoje mjesto pod suncem. Danas je dosta teško probiti se na sceni pa me veseli kad vidim da je netko iz mog grada uspio jer to i zaslužuje!

Hrvatska glazbena scena nekad i danas?

- Moram priznati da kad slušam našu glazbu najčešće posežem za starijom glazbom i izvođačima, iako se nađu tu i noviji izvođači. Nažalost, puno je na našoj sceni lakih nota i bombardirani smo njima na dnevnoj bazi pa je jako teško kvalitetnoj glazbi dobiti isti tretman na sceni, a itekako je ima. Nadam se da će taj "trend" popustiti te da će kvaliteta istisnuti takozvanu šund glazbu. Na kraju krajeva, mladi slušaju ono što im je servirano i dostupno.

Svjetska glazbena scena nekad i danas?

- Svjetska glazba je isto tako doživjela promjenu i danas je produkcija golema da se smrzneš.

Scena je velika i svatko se bori za komadić kruha. Isto kao kod nas, ima dobre i kvalitetne glazbe, a i ima i one malo manje kvalitetne. Danas je glazba u teškoj situaciji i luta, ali vjerujem da će se profilirati pravi put jer sve više se čuju note koje potječu iz nekih davnih dana i ljudi su sve više gladni dobre glazbe.

Može li se kod nas od glazbe dobro živjeti, a da nisi Huljić i njemu slični? Koliko su pritom nužni neki kompromisi da bi se uspjelo?

- Kompromisi uvijek postoje i postojat će kako u normalnom životu tako i u glazbi, ali nikad se ne smije izgubiti sebe. Svi smo mi posebni na svoj način i treba osobnost njegovati i cijeniti. Žao mi je vidjeti poneke mlade izvođače kako zbog cijene uspjeha izgube sebe. Žao mi je da se ima osjećaj da se drugačije ne može kod nas uspjeti. Da, teže je i dugotrajnije, ali pogledajmo sve naše kvalitetne izvođače koliko su dugo na sceni. Svi su oni jako puno gažirali i borili se da budu gdje jesu, a da pritom nisu gubili sebe. Treba ostati vjeran sebi.

Koliko sadašnje ubrzano vrijeme, umreženo globalno i lokalno, utječe na nekakav, recimo tako, normalan život i normalno bavljenje glazbom, ili je sve umnogome preživljavanje iz dana u dan, u paranoičnoj stvarnosti kakva je ova ne samo hrvatska nego i svjetska?

- Današnje vrijeme jako utječe na život i glazbu. Sve je ubrzano i svi bi sve odmah. Ali sve je i dostupnije te svoju glazbu možeš na bezbroj načina prezentirati ljudima, a ne samo preko radija i televizije. Puno toga možeš i čuti i vidjeti. Prekrasne glazbe, projekata, trenutaka itd. Međutim, toliko smo izbombardirani svime i to postaje kaos i nažalost imam osjećaj da su se neke vrijednosti izvrnule te da kompas divlja. Počelo se cijeniti ono što je nekad bilo ispod standarda upravo zbog te lake dostupnosti. Onome čemu smo se nekad smijali danas se divimo.

Kakvo je tvoje mišljenje o društvenim mrežama, koliko si, ako jesi, "opsjednuta" Fejsom, tvitanjem, Instagramom...?

- Ahhhh… ni ja nisam imuna na društvene mreže. Moram priznati da u privatnom životu koristim Facebook jako puno u smislu komunikacije s prijateljima. Također i Instagram. Tu sam dosta ažurna. Imam i službenu stranicu na kojoj sam malo manje aktivna. Zapravo, da budem iskrena, grozna sam po tom pitanju. Dosta mi ljudi prigovara i to što ne objavljujem gdje pjevam svaki put, ali i kad dođe do tog da moram objaviti gdje sam, meni nekako bude neugodno u smislu što ću ja sad ljude maltretirati svojim svakodnevnim nastupima i objavama. Čak sam imala "intervenciju" od svojih prijatelja kako moram objavljivati jer se bavim pjevanjem itd. I dalje nisam sto posto ažurna, ali, evo, trudim se to popraviti, pa sam čak povezala Instagram s facebook-stranicom.

Vratimo se u objektivnu stvarnost. Kad podvučeš crtu, recimo tako, jesi li zadovoljna dosadašnjim razvojem svoje glazbene karijere i ukupno sa svojim vlastitim životnim i umjetničkim dosezima?

- Uvijek može bolje i više, ali gledajući dosadašnji razvoj, što privatno, a što glazbeno, dosta sam zadovoljna i mislim da sam postavila dobre temelje za dalje. U životu sve što radim volim i zato mi je i lako biti na sve strane. Takva sam da stalno imam žeđ za životom pa se stalno trudim razvijati i tražim još.

Kad pogledaš u budućnost, gdje vidiš sebe sutra, preksutra, za pet-deset godina?

- Prije svega vidim se kako radim ono što volim. Vidim se kako pjevam jer uvijek pjevam i uvijek ću se takvom vidjeti. Sigurna sam da ću kako god bilo biti sretna jer sam okružena ljudima koji me vole i koje volim ma gdje god da me život odnese. Jer, možemo mi planirati svoju budućnost, ali život je nepredvidljiv i donosi svoje čari. Treba imati dobre temelje i biti spreman za sve.

Božidarka Matija Čerina u tri-četiri riječi?

- Ajoj, teško je sam sebe opisati, ali ima jedna rečenica koja govori o meni i mom životu.

Ona glasi: Žena za sva vremena!