Utipkajte na internetu riječ "mirovina" i pojavit će se ekran pun slika sjedokosih ljudi koji plešu u svojim kuhinjama, surfaju, zauzimaju nevjerojatne položaje u jogi i maze unučad.

No za mnoge ljude stvarnost može biti sasvim drukčija. Za mnoge prvih nekoliko mjeseci mirovine može donijeti egzistencijalnu krizu, kaže profesorica Teresa Amabile s Harvard Business School, a prenosi BBC. "Ljudi misle da je planiranje mirovine u prvom redu povezano s planiranjem financija i to je sve. No trebalo bi to shvatiti i kao psihološku vježbu, kao i onu vezanu uz odnose s ljudima." "Moramo misliti o tome tko ćemo biti, tko postajemo nakon što naše službene karijere završe. Oni ljudi iz našeg ispitivanja koji su to napravili, lakše su doživjeli prelazak", kaže Amabile.Jedan od najizazovnijih dijelova ispitivanja odnosio se na pitanje novim umirovljenicima o tome kako bi opisali sebe.


"Onda bi obično rekli: ‘ja sam knjižničar u mirovini‘, ‘ja sam učitelj u mirovini‘ ili ‘umirovljeni sam kemičar‘. I dalje su imali profesiju kao ono temeljno što ih je određivalo", navodi voditeljica istraživanja. "Neki od njih čak će poricati da su u mirovini, što je vrlo zanimljivo, kazat će što im je profesija čak i ako više ne rade u profesiji", dodaje."Upitani zbog čega to rade, odgovorili su kako ne žele da ih se doživljava kao da su ‘na paši‘ (bez obaveza i odgovornosti). Jedna osoba rekla je da ne želi da je doživljavaju kao ‘jučerašnju vijest‘", kaže profesorica.

Profesorica Amabile upravo je sudjelovala na skupu u Madridu, u organizaciji Zaklade Nobelove nagrade, na kojem su se okupili dobitnici Nobelove nagrade i drugi stručnjaci kako bi raspravljali o budućnosti starenja.


Edmund Phelps dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju 2006. i sada je u svojim 80-im, no ne usporava s poslom. Nekoliko dana u Madridu iskoristio je za držanje predavanja na sveučilištima, sudjelovanje u raznim panelima i davanje intervjua.


"Rad je temelj za dobar život", kaže on. "Rad je za većinu ljudi glavni izvor smislene egzistencije. Majka i otac mogu biti zaokupljeni podizanjem djece nekoliko desetljeća, no to ne traje vječno", ističe. "Gotovo za svakoga rad ima osnovnu ulogu u otkrivanju novih stvari i spoznaja."


"Svijet rada je dinamično mjesto i ujedno fantastično mjesto za testiranje sebe i pokazivanje onoga što možeš napraviti, za postizanje uspjeha, otkrivanje i istraživanje, sve to moguće je u čudesnom svijetu rada", kaže taj nobelovac.


Prema njegovu mišljenju uskraćivanje starijim ljudima njihova mjesta u ovom "čudesnom svijetu" je pogrešno, posebice u zemljama koje predviđaju obveznu dob za umirovljenje. I ostali nobelovci slažu se s njim. Pisac Mario Vargas Llosa, također u svojim 80-im, radi za svojim radnim stolom svaki dan od 10 do 14 sati.

Dobna granica za odlazak u mirovinu podiže se u mnogim zemljama diljem svijeta i to će ljude pogoditi na različite načine.


Ako ste pisac ili ekonomist, tada će vam dugotrajniji radni vijek biti lakši i bolje će vam odgovarati nego onima koji se bave fizičkim poslovima.


No ako vlade ili tvrtke odluče ne isplaćivati mirovine i druge beneficije vezane uz umirovljenje, to bi moglo izazvati građanske nemire, upozorava David Bloom, profesor ekonomije i demografije na Harvard‘s School of Public Health. "Mislim da svi pamtimo kako smo prije nekoliko godina imali Arapsko proljeće, do kojeg je došlo zbog neispunjenih aspiracija u mnogim zemljama. Mislim da isto to možemo imati i među starijim ljudima", tvrdi on.


"Nekada razgovaramo o mogućnosti da se dogode prosvjedi sjedokosih. Ako podižete dobnu granicu za umirovljenje, ljudi koji očekuju da će ići u mirovinu za godinu, dvije, tri, odjednom to više ne mogu - zbog toga što ste pomaknuli dob u kojoj su oni trebali dobiti svoje mirovine", upozorava taj stručnjak. "To vidimo u mnogim zemljama, posebice u Europi, i mislim da bi moglo postati još gore", dodaje.


Ljudi koji obavljaju fizički posao neće imati jednake mogućnosti obavljati taj posao u 60-im i 70-im godinama, u usporedbi s onima koji imaju intelektualne poslove ili osiguravaju usluge, navodi Bloom. Promjena politike umirovljenja ići će u prilog nekim dijelovima populacije, a nekima neće."To je nejednakost situacije o kojoj treba razgovarati, inače imamo potencijal za trvenje između ‘plavih‘ i ‘bijelih‘ ovratnika među starijim djelatnicima", navodi Bloom.


Umirovljenje je jedan od najvećih izazova s kojim se suočavaju razvijena gospodarstva; i vlade i tvrtke razvijaju nove politike kako bi odgovorile na starenje populacije, što je mnogim ljudima važno i u profesionalnom i u osobnom smislu.Do sada je, čini se, pronađeno vrlo malo rješenja.