SANELA DROPULIĆ

BUDUĆNOST JE NEZAMISLIVA BEZ PODUZETNIŠTVA

Prognoziranje budućnosti u smjeru onoga što futurologija pruža nije nikakvo vidovnjaštvo, nadrealna procjena, utopija, ili čitanje iz šalice kave, karata, dlana..., kako neki sude sasvim površno o futurolozima. Riječ je o sustavnom, studioznom i analitičkom poslu predviđanja trendova na temelju onoga što se može iščitati iz ekonomskih, tehnoloških i socioloških kretanja već danas, a s velikom vjerojatnošću da će se ono što predviđamo i dogoditi - kaže Sanela Dropulić, futurologinja poduzetništva te stručnjakinja za tržišne komunikacije, i dodaje:

- Takozvana perspektiva budućnosti koju iščitavamo iz sadašnjih trendova iznimno je pomagalo u planiranju poslovnih aktivnosti i strategija, posebice krucijalno za poduzetništvo. A ono što trenutačno iščitavamo, a "kuha" se već neko vrijeme na globalnoj sceni, jest svakako dolazak nove ekonomske krize čiji su pokazatelji svuda oko nas - kako na makro tako i na mikroekonomskom planu. Nije mi namjera poticati paniku, na koncu krizna gospodarska razdoblja sastavni su dijelovi svakog poslovanja, nego prije svega želim kroz svoju struku futurologinje podsjetiti da su takvi ciklusi izvjesni te da se na njih moramo pravovremeno pripremiti, što je već pola kvalitetnog rješenja za većinu problema u krizi. Kroz projekcije koje govore o nadolazećim kriznim gospodarskim vremenima želim pripremiti teren za poslovne zaokrete koji će dati učinkovite odgovore na krizu te ostvariti što manje loma i krša u poslovanju svakog gospodarskog subjekta te u nadi da će pomoći svima onima koji se žele pripremiti za nadolazeću budućnost.

U jednom svom komentaru početkom kolovoza, između ostaloga, rekli ste kako je dosta znakova koji upućuju na to da hrvatsko gospodarstvo usporava, no da ne treba stvarati paniku. Možete li to malo šire pojasniti?

- Futurologija je moj karijerni izbor kojim svojim klijentima dajem informacije o budućim poslovnim mogućnostima zasnovanim na aktualnim trendovima. U tom pravcu napisala sam knjigu "Što donosi sutra?", prvi futuristički vodič za poduzetništvo jugoistočne Europe, čija će promocija biti u Zagrebu 19. 11. 2019., a zatim i diljem regije. U njoj se, uz ostalo, bavim i pitanjima kako rješavati krizne situacije u gospodarstvu koje su stalni izvor prijetnje stabilnosti i opstojnosti svakog društva. Uporište za ta rješenja našla sam, uz ostalo, i nakon petogodišnjeg mandata na čelu Ženskog poduzetničkog centra, najveće nevladine i nepolitične asocijacija ne samo Hrvatske, nego i jugoistočne Europe, s cijelim nizom sadržaja, projekata i aktivnosti na promicanju poduzetništva, posebice žena.

Koji su ciljevi takvih poslovnih projekata?

- Osnovani smo s misijom ohrabriti žene na veći poduzetnički angažman u gospodarstvu ovoga dijela Europe te olakšati ulaganje u obrazovanje i učenje u poduzetničkom sektoru te danas brojimo više od 2300 članica i članova diljem jugoistočne Europe. Kroz naše brojne poslovne projekte, ali i rad naših članica i članova na realnom sektoru, uočava se sljedeće:

- Rastući trend nenaplaćenih potraživanja (veći u odnosu na 2018. godinu).

- Pad narudžbi na lohn poslovima (posebice u sjeverozapadnoj Hrvatskoj) naručitelja iz inozemstva.

- Pad izvoznih aktivnosti i prodaje poduzetničkih usluga i proizvoda u odnosu na 2018. godinu.

- Slabija aktivnost ugovaranja novih poslova za 2020. godinu.

- Slabija potražnja za uslugama i proizvodima za 2020. godinu.

- Lošiji turistički promet/potrošnja za ovogodišnju turističku sezonu - lipanj i srpanj (u odnosu na isto razdoblje lani).

- Smanjena investicijska aktivnost, kao i investicijski optimizam.

- Znatnija štednja ili smanjenje planiranih investicija u marketing, promociju i odnose s javnošću pojedinih gospodarskih subjekata koji su do sada značajnije ulagali u ovaj segment tržišnih komunikacija.

Dio je to jasnih pokazatelja (bar među više od 2300 članica i članova Ženskog poduzetničkog centra), gdje sam dobila jasne naznake da se usporavanje gospodarskih aktivnosti koji guraju gospodarstvo u krizu osjete i među hrvatskim poduzetnicima i na domaćem realnom tržištu.

Kad govorimo krizi i recesiji, je li poduzetništvo najugroženije i najviše izloženo vjetrometini neželjenih gospodarskih pojava?

- Prošla su vremena stabilnosti i kreću vremena izrazitog socijalnog (ne)sklada. Vrijeme naših roditelja kao lojalnih zaposlenika koji su cijeli svoj radni vijek ostvarili na jednoj poslovnoj adresi da bi se kvalitetno umirovili, doista je stvar duboke prošlosti - takva stabilnost u karijeri nepostojeća je utopija. Fleksibilni, kratkoročni radni angažmani i opće nazočan freelancing predstavljaju najbrže rastući čimbenik karijernog preživljavanja. Prema studiji za 2018. godinu, koju su proveli Edelman Intelligence and Upwork, gotovo polovina (46 posto) diplomiranih studenata Generacije Z (rođeni između 1997. i 2000.), odlučuju se biti slobodnjaci umjesto da se bave tradicionalnim poslovima koji se nalaze na tržištu. Očekuje se da će taj broj porasti višestruko u idućih nekoliko godina. Upravo da bi se lakše moglo prilagoditi stalnim izmjenama i izazovima koje diktira tržište na karijernom, ali i na egzistencijalnom planu.

Što znači da će poduzetništvo biti jedini kvalitetan odgovor za sva gospodarska propitivanja. Zašto, jer je i najžilavije. Drugim riječima, kriza udara i po poduzetništvu, ali ono se brzo prilagođava, osluškuje potrebe tržišta, stvara nekoliko rješenja, i to unaprijed, fleksibilno smanjuje troškove, krpa rupe, snalazi se i iznalazi cijeli niz ideja i alata za prevladavanje problema.

S druge strane, velike kompanije su "teško pokretne", riječ je o sustavim s tisućama zaposlenih te uvijek istom scenariju - tisućama otkaza. Vodeći upravljački kadar rijetko kada sebi reže povlastice u krizama, prvi su na udaru oni najslabiji. Nije rijedak slučaj da s jedne strane multinacionalne kompanije gase brojna radna mjesta, a upravljačkom kadru isplaćuju milijunske bonuse. Sve to izaziva veliku nesnošljivost i jaz između sve siromašnijih i sve bogatijih na realnom tržištu. No, takvih pojava u poduzetništvu nema, jer je poduzetnik osoba koja upravo kroz vlastiti angažman na realnom sektoru drži svoju poslovnu sudbinu u vlastitim rukama. Pa tako i u vrijeme krize.

Uzimajući sve u obzir, jesmo li spremni na izazove nove krize, ako do nje dođe, prije ili kasnije?

- Najveća kriza koja nas čeka je kriza društva, humanosti, socioloških odnosa, imovinskog raslojavanja, pristup zdravlju prema dubini džepa. Hektična vremena tek dolaze, ovako mirno neće više biti! Bez obzira na Trumpa, Kinu, ili neko novo gospodarsko-političko žarište nestabilnosti u svijetu. Od lokalno usmjerenog svijeta, u zadnjih 50 godina došli smo do globalnog, digitalnog, povezanog svijeta koji se ubrzano mijenja u svim stavkama napretka. Laptop, smartphone uređaji..., čine naš današnji svijet. Hoćemo li se i toga riješiti? Ni govora. Postat ćemo još više ovisniji. Jako malo toga moći ćemo spriječiti da se ne "producira", "ne pojavi", "zaustavi"..., i tu vidim glavne izvore kriza koje nam dolaze.

Tehnologija, posebice umjetna inteligencija, toliko napreduju da će sve oko nas biti automatizirano/robotizirano te većina radnih procesa neće zapravo uopće trebati čovjeka. Ljudi će se okrenuti onome što najbolje znaju, i tu se s nama strojevi ne mogu uspoređivati, a to je naša kreativnost. Ali mi ćemo postati kreatori poslova za strojeve. To nam sigurno donosi budućnost kada razmišljamo o krizama.(D.J.)

BORIS COTA

NE POTICATI PESIMIZAM

Koliko je izgledno da se ostvare crne prognoze nekih analitičara i u idućoj nas godini pogodi nova ekonomska, gospodarska i financijska kruiza, pitali smo dr. sc. Borisa Cotu, profesora s Ekonomskog fakultetu u Zagrebu.

Trenutačno SAD i Kina vode trgovinski rat, a svjetske burze osciliraju. Jesu li i u kojoj mjeri i to nagovještaji dolaska veće krize i vraćanja recesije?

- Kako je recesija gotovo neizbježna u 2020. ili 2021. godini, indikator je pojava inverzne krivulje prinosa u SAD-u. Naime, krivulja prinosa, koja pokazuje prinose obveznica s obzirom na njihovo dospijeće, općenito je indikator što financijska tržišta odnosno financijski investitori očekuju da će se dogoditi s budućom ekonomskom aktivnosti. Ona je od danas u SAD inverzna, što znači kako su prinosi na dugoročne trezorske obveznice (10-godišnje) manji od prinosa na kratkoročne trezorske obveznice (2-godišnje). To znači kako financijski investitori očekuju da će doći do smanjenja ekonomske aktivnosti, odnosno recesije, jer središnje banke snižavaju kamatne stope u razdoblju recesije kako bi se potaknulo potrošnju i investicije, što bi pozitivno djelovalo na rast bruto domaćeg proizvoda. Inverzna krivulja prinosa je signal, ali ne i uzrok recesija. Međutim, moguće je da inverzna krivulja prinosa vodi samoispunjavajućem proročanstvu, jer se potiče pesimizam, a to djeluje na smanjenje potrošnje i investicija, odnosno na pad bruto domaćeg proizvoda i ulazak u razdoblje recesije. Ipak, inverzna krivulja prinosa ne mora značiti kako će zaista do recesije i doći.

Dobar primjer mogućeg samoispunjavjćeg proročanstva mogao bi se naći i u Hrvatskoj, jer posljednjih dana mnogi domaći ekonomisti olako govore o sigurnoj i snažnoj skoroj recesiji i u Hrvatskoj, potičući pesimizam kod potrošača i poduzeća, što dovodi do smanjenja ekonomske aktivnosti. Zato je čak i od ekonomista često veća korist kada javno ne govore o nečemu o čemu nemaju dovoljno saznanja.

Uloga Kine je presudna, no koliko je opasan protekcionizam?

- Više od inverzne krivlje prinosa zabrinjava ekonomska aktivnost Kine. Naime, doprinos Kine rastu svjetskog gospodarstva za 2019. - 2020., prema MMF-u, je 28 %, što je znatno više nego doprinos SAD-a, 10,5 %, ili Njemačke, 2 %. Zato se često ističe, medicinskim rječnikom rečeno, kada Kina kiše, svijet se prehladi. Od 2010. do 2017. doprinos rastu globalne potrošnje od strane Kine je 31 %. Međutim, Kina je zabilježila usporavanje rasta produktivnosti, smanjenje kontingenta radno sposobnog stanovništva, a uz okretanje proizvodnje prema onoj s manjim zagađenjem okolša usporit će kineski rast. Osim toga, s obzirom na posljedice globalne financijske krize (koja je počela u SAD-u u ljeto 2007.) Kina se okrenula više prema investicijama u domaće nekretnine i infrastrukturu nego na prerađivački izvozni sektor. U takvim okolnostima znatan bi doprinos recesiji mogao doći od Kine. Naravno, tomu treba dodati mogući učinak sadašnjeg trgovačkog rata SAD - Kina, koji je uzrok pojačane opreznosti i korigiranje investicijskih planova kineskih poduzeća.

Općenito, protekcionizam djeluje negativno na ekonomiju, i to kroz stranu ponude, a recesije su uobičajeno prouzročene nedovoljnom potražnjom. Nema jasnih dokaza da je protekcionizam imao negativni učinak na potražnju i da je izazvao recesiju. U 1950-im godinama bio je snažan protekcionizam, a Zapadna Europa i Sjeverne Amerika imale su gotovo punu zaposlenost. Protekcionizam, odnosno globalni trgovački rat, trebao bi potaknuti potrošnju zemalja prema domaćim proizvodima i smanjiti potrošnju uvoznih proizvoda. Time bi se, s jedne strane, smanjio izvoz i broj zaposlenih u izvoznom sektoru, a, s druge strane, simultano bi se povećalo potrošnju i zaposlenost u domaćem sektoru. Koliki bi mogao biti netoučinak, još uvijek nije jasno.

Zato se danas često govori o mnogim čimbenicima koji mogu pridonijeti eventualnoj recesiji (od velike zaduženosti poduzeća, neučinkovitosti središnjih banaka u situaciji gotovo nultih kamatnih stopa, u poticanju ekonomske aktivnosti, pa do doprinosa trgovačkog rata). Međutim, trgovački rat sam po sebi ne dovodi do recesije.

Što s EU, koji je njezin najveći problem?

- Što se tiče EU, njezin temeljni problem je demografski, koji se snažno održava u samoj ekonomskoj aktivnosti. Naime, EU ima nisku stopu fertiliteta, raste udio starijeg stanovništva u odnosu prema radno sposobnom stanovništvu, što djeluje na slabljenje privatne potrošnje i investicija, a time i na ekonomski rast. Nesklonost povećanju javnih investicija zbog utjecaja na rast javnog duga, ali i još uvijek postojeće politike štednje, u današnjim uvjetima povijesno niskih (čak i negativnih) kamatnih stopa, također pridonosi slabljenju europske ekonomske aktivnosti.

Prema tome, odgovor na pitanje koji čimbenik može najviše dovesti do pojave recesije u 2020. ili 2021. odnosi se prije svega, po svoj prilici, na stanje kineske ekonomije. Međutim, potrebno je na umu imati još jedan čimbenik što snažno djeluje u smjeru straha od pojave recesije. Radi se o povećanju neizvjesnosti do kojeg mogu dovesti različiti procesi u svijetu, od Brexita do protekcionizma. Zato je potrebno da vlade i mediji daju točne informacije o pojedinim procesima i događajima te njihovim posljedicama, jer dobro informiran građanin najbolji je čimbenik stabilnosti zemlje. Naravno, i same vlade mogu povećati neizvjesnost i potaknuti nestabilnost.

U jednom komentaru, čini mi se, iz veljače ove godine, između ostalog, rekli ste i kako bi nova recesija pogodila Hrvatsku jače nego ostale stabilnije članice EU. Možete li to šire objasniti?

- Hrvatska je, kao i svaka mala otvorena ekonomija, znatno osjetljiva na vanjske poremećaje, pa je i razvoj takvih zemalja znatno određen međunarodnim okruženjem. Posljednja recesija, koja je u Hrvatskoj trajala impresivnih šest godina, pokazala je snažnu ranjivost njezina gospodarstva. Naime, dotadašnji model hrvatskog gospodarstva temelji se na dužničkom kapitalu i rastu domaće potražnje, preko privatne potrošnje i investicija prije svega u nekretnine i usluge. Mnoge druge zemlje srednje i istočne Europe, koje su danas članice EU, svoj su razvoj, za razliku od Hrvatske, znatno temeljile na inozemnoj potražnji odnosno investicijama u izvozni sektor. Danas o tim zemljama (poput Slovenije, Češke i Slovačke) govorimo kao uspješnim. Dakle, posljednja je recesija pokazala kako Hrvatska ne može svoj razvoj temeljiti na domaćoj potražnji. Ulazak u EU potaknuo je znatan rast izvoza, koji je ovih nekoliko godina uz rast investicija i osobne potrošnje imao znatan doprinos rastu domaćeg proizvoda. Zato bi eventualna globalna recesija, koja, sjetimo se, nastaje zbog smanjenja potražnje za proizvodima, imala negativan utjecaj na ionako relativno slab izvozni sektor Hrvatske, što bi dovelo do rasta nezaposlenosti i pada domaćeg bruto proizvoda.

Monetarna i fiskalna politika u uvjetima ispunjavanja kriterija za ulazak u eurozonu ne bi mogle biti učinkovite u mogućem svladavanju recesije te bi se pomoć vjerojatno tražila od EU. U razdoblju recesije financijski investitori uobičajeno previše penaliziraju zemlje, povećanjem prinosa na obveznice zemlje u recesiji, i tako još više dovode do povećanja javnog duga. Zemlje se tada okreću štednji, uobičajeno smanjenju javne potrošnje, što pojačava recesiju. Takvu politiku smo uostalom već vidjeli u EU, čije su posljedice i danas vidljive. (D.J.)