Spremit ću se ja i sama – stih je iz rado slušane slavonske pjesme “Crne oči”, a u samo šest riječi progovara o odlučnosti, samosvojnosti, pa i svojevrsnom prkosu mlade slavonske žene koja se zna i hrabro suprotstaviti, iako uronjena u tradicionalni život nekadašnje Slavonije.

Upravo njoj, slavonskoj ženi, posvećena je scenska slika ovogodišnjih, 53. Đakovačkih vezova, kojom će, pod njezinim nazivom “Spremit ću se ja i sama”, danas, u petak, 5. srpnja, u 21 sat, biti svečano otvoreni ispred najljepše kulise - Strossmayerove katedrale.

I ove godine, provjereno, autor scenske slike đakovački je književnik, predsjednik Društva hrvatskih književnika – Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, prof. Mirko Ćurić, a redatelj joj je Darko MIlas. Ćurić kaže kako mu je namjera bila u središte slike staviti ženu, slavonsku ženu.

- Ona do sada nije bila posebno istaknuta u scenskoj slici i Vezovima. Želja je ovom scenskom slikom naglasiti ženu kao simbol Slavonije - kaže Ćurić.

Žena – roditeljica, majka, hraniteljica, radnica, i u kući, i oko “šporeta”, oko djece, na polju, i dok vezak veze… No, Ćurić ju ovom slikom ne predstavlja samo u obvezama, poslu, nego i ljepoti, gizdavosti.

- Žena je to koja, s jedne strane, trži tri ćoška u kući, a s druge strane, i ona koja je lijepa, gizdava, u najljepšoj nošnji. Namjerno je scenska slika naslovljena tako prkosnim stihom i porukom “Spremit ću se ja i sama” iz pjesme, a da bi prikazali kako ona nije samo vrijedna, poslušna, marna, brižna, skrbna za kući, djecu, familiju, kako nije samo subjekt u tradicijskoj priči, nego i da ima svoje ja, zna se postaviti, da je odlučna, samosvjesna, pa ma u kakvom tradicijskom okruženju i vemenu živjela - kaže autor Ćurić.

- “Spremit ću se ja i sama” scenska je slika posvećena ženi, i kao nositeljici društvenog, i kao nositeljici obiteljskog života - dodaje zamjenik gradonačelnika Robert Francem.

Scenska slika donosi ljubavnu priču, uronjenu u 1878. godinu. Vrijeme je to dok još traje gradnja katedrale u Đakovu (1866. - 1882.).

- U međuvremenu smo dobili novoga biskupa, Đakovo se mijenja u jednom pozitivnom smislu. Traju radovi na uređenju unutrašnjosti katedrale, a kada su se i žene Šokice našle na njezinim freskama - prepričava radnju scenske slike Ćurić, uz poruku kako se jedinstvenom pričom htjela pokazati ljepota katedrale, Slavonije, slavonske nošnje i žene.

- Naslovom iz stiha “Spremit ću se ja i sama” htjeli smo poručiti odlučnost i posebnost tadašnje slavonske žene - da s jedne strane bude nositeljica života, a s druge da svojim izgledom, ponašanjem, načinom na koji nosi nošnju bude simbol gizdavosti i ljepote. Jedna od najljepših nošnji na svijetu slavonska je ženska narodna nošnja, a i zato što su ju te žene znale nositi na poseban, i gizdav i otmjen način istovremeno - donosi Ćurić poruku večerašnje scenske slike pred katedralom, kada će Vezovi veličati slavonsku ženu i njezinu ulogu u životu i stvaranju nama najdraže ravnice, koja u iduća tri dana u Đakovu slavi Slavoniju i njenu tradiciju.

A stih iz pjesme “Crne oči” dalje kaže: “Ako neće spremit mama, spremit ću se ja i sama, pa ću poći za dragana, s njim ću živit nevinčana...”.