Mjesto Jelisavac znano je kao naselje Slovaka, koji punim srcem i predano održavaju tradiciju svojih predaka, koji su na ovo tlo kročili prije 130 godina. Njihova priča počela je pozivom grofa Ladislava Pejačevića, koji je obitelji iz Slovačke odlučio nastaniti na svoj veliki šumski posjed, tzv. Porečki gaj. Bio je to poziv u bolje sutra jer preci današnjih Slovaka iz Jelisavca došli su iz tada osiromašenih sela pokraj Stare Bistrice, gdje je vladala velika suša. Danas je cilj svih udruga, ali i starijih mještana, na mlade prenijeti kulturu i jezik predaka, a tome teži i Slovačko kulturno-umjetničko društvo “Ivan Brnjik Slovak”.

- Naš je cilj djeci i mladima usaditi odgovornost prema precima i onome što su nam oni donijeli - rekao je predsjednik SKUD-a Marijan Marček.

Uz slovačke inicijatore, glavni pokretač za osnivanje društva bio je, zanimljivo, čovjek kojeg s tom zemljom ne povezuje nikakvo krvno srodstvo osim ljubavi, dugovječni i obožavani učitelj Osnovne škole “Ivan Brnjik Slovak” iz Jelisavca, Tomislav Rajković. Na ovogodišnjim Đakovačkim vezovima društvo će nastupiti sa šariš polkom, plesom koji potječe iz istočnog dijela Slovačke. Koreografiju za ples osmislila je nekadašnja voditeljica Darinka Labudikova, a šariška nošnja izrađena je u Hrvatskoj po originalnom primjerku. Ženska se nošnja sastoji od kratke suknje raznih boja, bijele košulje i šarenog prsluka, a u kosi, uglavnom spletenoj u pletenicu, nalazi se mašnica boje suknje. Muška nošnja sastoji se od košulje, hlača, prsluka i šešira, a ono što se ističe na toj nošnji praporci su koji se nalaze na čizmama i daju poseban prizvuk pri plesu.

- Prije smo imali samo jednu vrstu nošnje, koja je bila puno šarenija i štirkala se, a danas već imamo više različitih nošnji za razne plesove. Također, nekada se plesalo samo u čizmama, a danas se pleše i u opancima, dok su djevojke prije plesale u papučama. Tako je bilo jer smo imali malo financijskih sredstava. Danas imamo više prilika za pokazati izvorne plesove, ali u izvornoj nošnji - dodao je predsjednik Marček.

Ples koji će izvesti u subotu plesat će starija skupina od 6 parova, a idealno bi bilo da ih na svakom nastupu bude minimalno osam; ograničenja nema - što ih je više, to bolje. Šariška polka isključivo se pleše u muško-ženskoj kombinaciji zbog dinamičnosti plesa, koji zahtijeva puno pjevanja, podcikivanja i skakanja, a na nastupu ih prati i velik broj svirača. Neki plesovi traju 45 sekundi i izrazito su naporni, a neki prikazi običaja traju i više od sata. Marijan Marček naglašava da u društvu djeluje više od 100 članova, a u lakšem učenju pjesama svakako pomaže i fakultativna nastava slovačkog jezika u područnoj školi u Jelisavcu. Iako se slovački jezik priča i kod kuće, on se znatno razlikuje od onog izvornog jer ovaj današnji modificiran je s godinama. Što se tiče običaja, Marček ističe, drapanje perja, danas već uvelike zaboravljeno, a nekada je označavalo veliki događaj. Održavalo se to negdje u jesen ili zimu, kada su mame i bake zatvorene u kući drapanim perjem punile jastuke i prekrivače. Također, prvi doseljenici u Jelisavac poznati su i kao drotari jer znali su dobro radili sa žicom.

A veza sa Slovačkom je na široj razini od samog kulturnog društva jer sve udruge surađuju s matičnom zemljom kroz brojne posjete tijekom godine u organizaciji Matice slovačke.