Čim se oglase prvi pijetli na Badnjak, selom se čuju koraci i udaraju plaha dječačka srca, krećući u položaje. Selo još uvijek spava. Tek, ponegdje nazire se svjetlo, tamo je zasigurno stigao položaj. Običaj je to na Badnjak da u kuću prvo dođe muško, donoseći joj sreću u novom ljetu. Božićni je to običaj iz Budrovaca kod Đakova, a tradicionalni doček i proslavu Božića njeguju i druga sela Slavonije i Baranje. Pri ulasku se pozdravljalo: "Faljen Isus! Čestitam vam Badnjak, Adama i Evu", a domaćin bi odgovarao: "Bio živ i zdrav". Položaj uzima tronožac ili šamlicu, sjeda na pol kuće i kaže: "Kucilo se, macilo se, prasilo se, janjilo se, jarilo se, ždribilo se, teljilo se, kotilo se, leglo se. Kolko ima na nebu zvizdica, tolko bilo u dvoru pilića…pi, pi, pi". Domaćini ga posipaju kukuruzom, žitom, zobi, te ga daruju prigodnim darovima od kojih su najčešće dobivali jabuke, orahe, novac, a ako je veća rodbina, dobio bi oko vrata i kobasicu. Običaj položaja još uvijek živi u onom istom praiskonskom obliku.

Badnjak je tijekom dana prolazio kao i svaki drugi dan, radilo se po kući, pripremalo, jelo se posno, pila se medena rakija, a do prvoga sumraka sve je moralo biti gotovo i savršeno. Oko 17 sati domaćin s punim amom slame na leđima kuca na vrata, obično s fenjerom u ruci, a ukućani odgovaraju “Slobodno”. Spušta slamu na sobu, a žena, koja ju je pri ulasku blagoslovila svetom vodom, s hrpe uzme slame te je stavlja na stol u obliku križa i prekriva stolnjakom. Slama se prekrivala asurama, šarenicama i dekama i na njoj se čekala polnoćka i spavalo o Božiću. Kitilo se i božićno drvce s jabukama, pozlaćenim orasima, kolačićima. Večera se servirala nakon što se unijela slama. Na Badnjak se večerala paradajz čorba, riba i štrudla sa sirom, bilo je obilje voća i kompota, medene rakije i vina, te se tako čekala polnoćka, pjevajući božićne pjesme i odlazeći rodbini i susjedima. Na polnoćku su odlazili iz kuće svi, osim jako starih i bolesnih. Oduvijek se znalo tko gdje stoji: muški svijet, djeca, bake u klecalima. U središnjem dijelu crkve pet redova djevojaka počešljanih u cupove. Zatim snaše; blista zlato šamija i svjetlucaju ogledalca na glavama. Muškarci u štrikanim rekljama, rajtoznama, šokačkim kapama, možda šubari, rekljama sometnim s kožicom i zimskim kaputima. Poslije polnoćke, svi bi si čestitali Božić.

U Baranji bi badnji običaji počeli u rano jutro unošenjem slame u kuću u kojoj su djeca uoči polnoćke tražila zaostalo klasje i kukuruz što je simboliziralo želje za plodnom godinom. Seljaci su voljeli isticati svoje blago pa se pod stolom znalo naći i opreme za stoku - kandžije i arnjevi. Paljenjem adventskih svijeća počinjao je običaj badnjačkog posta uz ribu ili posni grah. Svi su stajali oko stola ispod kojeg je bila slama i čekali da otac ili did uđe u kuću sa zdjelom ili tanjurom žitarica. Čim je otvorio vrata rekao je "Faljen Isus, čestit Božić", na što mu žena odgovori: "Živi i zdravi bili svi zajedno s tobom". Slijedila bi molitva nakon koje je domaćin žlicom vina gasio svijeće na stolu. Na Badnjak se jela sušena riba i posni rezanci, rezao se božićni kruh podliven s par kapi vina, a djeca čekala božićno drvce koje je donosio anđel. Vrhunac Badnjaka bila je polnoćka u crkvi u koju su žene, kao i danas, oblačile srdomu, a muškarci kožuv. Nakon ponoćke i prestanka posta večerala se ponajprije pača (hladetina). Na Božić je za ručak bila piletina, plesalo se i pjevalo uz gajde i diple. Na slami su se djeca valjala i spavala sve do Tri kralja.

Kako god ga slavili i bilo to u Slavoniji, Baranji ili negdje daleko od doma, želimo vam sretan Božić!