Temelji Kohorte postavljeni su sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Nakon ozloglašene utakmice protiv Crvene Zvezde u Gradskom vrtu 1979., koja je završila 2:2 u vrlo kontroverznim okolnostima (sumnjalo se na namještanje, nap.a.) navijačka baza NK Osijek počela se osipati.

Od masovnog pokreta koji se događao 70-ih, početkom 80-ih opstala je manja ali iznimno privržena skupina navijača. Društvo predvođeno Runcem, Sipom, Patkom, Kuntom, Blentonom i drugima dočekalo je mlade snage, koje su se počele pojavljivati oko 1985. Tih je godina navijački pokret u cijeloj Jugoslaviji počeo poprimati drukčije obrise. Iz masovnog navijanja počele su nastajati navijačke skupine, a taj trend praćen je i u Osijeku. Trebale su proći dvije-tri godine kako bi nova navijačka snaga NK Osijek dovoljno ojačala. U početku je jezgra bila gdje je i danas, na sredini istočne tribine, ali kako je “kop” postajao sve masovniji, donesena je odluka o preseljenju na jugoistočnu tribinu. Tada je to bilo vrlo šareno društvo, u kojem je bilo i navijača drugih klubova, poput Dinama i Hajduka, jer je ujedno jačala i nacionalna svijest. Navijači Osijeka tada su se okupljali pod imenom Torcida Osijek, ali ubrzo su spoznali kako je potrebno stvarati svoj identitet. Izbor je pao na ime Kohorta, a udruga je “krštena” u vlaku kojim se putovalo na utakmicu u Tuzlu. Negdje na putu dogodio se rat aparatima za gašenje, u kojem su zagovornici imena Kohorta pobijedili one koji su željeli da ostane Torcida. Pobjednici, naravno, pišu povijest. U tim godinama vrlo popularna su bila gostovanja u Novom Sadu i Subotici, a kohortaši su NK Osijek pratili i u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Tuzli, Titogradu, Ljubljani, Rijeci, oni najžilaviji dospjeli su i do Niša i Skoplja. Malo-pomalo unutar skupine jačao je lokalpatriotizam pa je rapidno rastao broj onih navijača kojima je Osijek bio prvi i jedini izbor. Iz tog vremena posebno je ostao zapamćen masovni odlazak na finale juniorskog Kupa Jugoslavije koje se igralo na stadionu JNA. Juniori Osijeka pobijedili su Titograd sa 4:1. Na tribinama je bilo “veselo” jer je Kohorta bila prisiljena dijeliti sjever s Delijama, koji su se okupljali za seniorsko finale između Crvene zvezde i banjalučkog Borca. Kraj 80-ih vrhunac je brojnosti, a procjenjuje se kako je najviše kohortaša bilo u lipnju 1989., kada se na utakmici protiv Crvene zvezde u Gradskom vrtu na jugoistočnoj tribini skupilo gotovo 2000 ljudi. U jesen iste godine slika se malo promijenila jer je dobar dio kohortaša krenuo na odsluženje vojnog roka...